Kraj devetnaestog stolje�a u Bosni i Hercegovini pokazat �e da su op�eprisutne tendencije u jezi�kom ujedna�avanju i standardiziranju jezika na vukovskim principima u ju�noslavenskim zemljama imale zna�ajan odjek i u ovoj pokrajini, gdje su mjere Zemaljske vlade u kodificiranju jezika davale zna�ajne rezultate. Od 1883. godine, kada je Vladina komisija za jezik donijela u okviru austrougarske jezi�ke politike prve odredbe o pravopisnoj normi, pa potom 1890. godine, kada je Gramatika bosanskoga jezika, dvije godine prije poznatog Brozovog Hrvatskog pravopisa, donijela prve si- stematizovane pravopisne odredbe, u bosanskohercegova�kim �asopisima je primjetno ujedna�avanje pravopisne norme i svojevrsna �urbanizacija� jezika koji se na�ao pred mnogim problemima, jer je trebalo na�i brojna rje�enja za pojmove i termine kojih nije bilo u doma�em jezi�kom korpusu.


Osim informativne funkcije listovi i �asopisi su u ovom periodu imali i literarnih ambicija. Anga�uju�i veliki broj saradnika sa svih ju�noslavenskih prostora, urednici u �asopisima su �esto morali ujedna�avati pravopisnu normu po�tuju�i i autorski tekst, jer su se javljali autori iz raznih sredina. Iako su prisutna razli�ita pravopisna rje�enja, u ovom periodu u bosanskohercegova�kim �asopisima, bez obzira da li su to Vladini ili konfesionalni listovi, primjetan je napor da se konstituira takav pravopis koji se ne�e bitnije razlikovati od onog u Srbiji i Hrvatskoj, gdje se proces kodificiranja jezika po�eo zaokru�ivati. Od folklorizma i jezika prema Vukovom uzoru, �to se mo�e uo�iti u Bosanskoj vili (pokrenutoj 1885.), kao i u Bo�njaku (1891.), te otvorenosti i tolerancije prema autorovim opredjeljenjima u Nadi (1895.), kao i primjetnih lektorskih ujedna�avanja u Glasniku Zemaljskog muzeja (1889.) i �kolskom vjesniku (1895.), pred kraj stolje�a standardizacija jezika je ve� dala uo�ljive rezultate mada i u ovom vremenu u tekstove jo� uvijek prodiru supstandardne forme. To se posebno mo�e vidjetu u mostarskom �asopisu Zora, koji je, pokrenut 1896., izlazio sve do 1901. godine.

O Zori kao zna�ajnom literarnom �asopisu i Mostaru kao kulturnom centru pisali su odmah u prvim decenijama ovog stolje�a Mostarci Vladimir �orovi� i Jovan Radulovi� (1), ali i brojni drugi autori. Od �etiri napravljene bibliografije ovog �asopisa najkompletnija je svakako ona u monografiji Zore (2) Ljubice Tomi�-Kova� pravljenoj u okviru projekta Istorija bosanskohercegova�kih �asopisa austrougarskog perioda Instituta za izu�avanje jugoslovenskih knji�evnosti u Sarajevu. �estogodi�nje izla�enje Zore svakako je, uz Malu biblioteku, kruna mostarske izdava�ke djelatnosti u devetnaestom stolje�u, jer je nakon Neretve (1872.), Hercegova�kog bosiljka (1883.), Novog Hercegova�kog bosiljka (1884.), Glasa Hercegovca (1885.), te kalendara Mladi Hercegovac i Neretljanin (1894., 1895.), Zora, odnosno njeni urednici J. Du�i�, A. �anti�, S. �orovi�, A. �ola, pokazuju�i u svojoj koncepcijskoj uredni�koj orijentaciji da su joj lokalni i regionalni okviri tijesni, iskazala punu zrelost i otvorenost Mostara prema svim op�ekulturnim i knji�evnim kretanjima ne samo na ju�noslavenskim prostorima nego i u drugim evropskim zemljama.

Poslije osnivanja Srpskog pjeva�kog dru�tva Gusle i raznovrsne djelatnosti takav put Zore bio je potvrda da je Mostar postao pravi kulturni centar koji se oslobodio svoje romanti�ke ustani�ke i folklorne tradicije i okrenuo se ka novim evropskim kretanjima. Takav duh se osje�ao ne samo u mostarskim srpskim krugovima nego i kod Hrvata i Bo�njaka. Podsjetimo se: to je vrijeme kada se Mostar, za razliku od mnogih drugih sredina, prilago�ava novim trendovima koje name�e Austrougarska. Za razliku od Bosanske vile, srpskog nacionalnog lista koji se dugo, sve do 1908. godine, vrtio u krugu folkloristi�ko- romanti�ne knji�evnosti i Vukovog jezika iz prve polovine devetnaestog stolje�a Zora je u Mostaru pokazivala znatno ve�u otvorenost u prezentiranju op�ih kulturnih i knji�evnih kretanja u Evropi tog vremena. Zora u svojim rubrikama redovno svoje �itaoce informi�e o kretanjima u ju�noslavenskim i evropskim knji�evnostima, a osim otvorenosti prema saradnicima iz Beograda i Novog Sada anga�uje saradnike iz drugih sredina: I. Cankara, A. G. Mato�a, S. Matavulja i druge.

U ovom periodu su �asopisi i brojna kulturna udru�enja, koja je austrougarska vlast tolerisala kao okupljanja na konfesionalnoj osnovi, unosili novu klimu i nove sadr�aje koji su iskazivani i sve kultivisanijim jezikom. Taj jezik kojim pi�u Srbi, Hrvati i Bo�njaci u Bosni i Hercegovini, bez obzira na prisutne razlike, posebno leksi�ke, pa i stilske, u su�tini bio je me�usobno blizak i nije izrazito nacionalno obojen, jer je bio op�eprihva�en fonolo�ki na�in pisanja uz istu dijalekatsku bazu i uz relativnu mladu, ali ustaljenu jezi�ku tradiciju. Taj jezik je oslonjen na tradiciju interdijalekatskog govornog idioma �tokavskog tipa, pa ti listovi odmah u po�etku, i pored razlika, pokazuju relativnu standardizaciju pravopisne norme u kratkom periodu. Jezik tih �asopisa, osim op�eprihva�enog fonolo�kog na�ina pisanja, pokazuju punu jezi�ku toleranciju urednika, po�tivanje doma�eg, autohtonog bosanskohercegova�kog jezi�kog izraza i nastojanje da se jezik oboga�uje novim pojmovima kojih nije bilo u doma�oj jezi�koj tradiciji.

Sve te jezi�ke tendencije veoma su vidljive i u prilozima u Zori, u kojoj se pojedini tekstovi ipak razlikuje od ve�ine priloga u ostalim listovima ovog perioda. Iako ima mi�ljenja da je pokrenuta kao srpski odgovor na pokretanje Vladinog �asopisa Nada, Zora je bila i izraz nezadovoljstva zbog niske literarne razine literarnih priloga u Bosanskoj vili, kakvo je mi�ljenje iznio Vladimir �orovi� (3). Me�utim, i pored otvorenosti prema tekstovima i autorima iz drugih sredina, Zora u djelima doma�ih autora, posebno Svetozara �orovi�a, koji je bio jedan od pokreta�a i urednika, pokazuje dosta nemaran i komotan odnos prema pravopisnoj normi �ije je po�tivanje u drugim listovima postajalo ve� manir. Osim zajedni�kih kolebljivosti, koju su karakteristi�ne i za druge listove, kao �to su alterniranje frikativnih s i z sa �, odnosno � ispred palatala u svim pozicijama (u�ljed, po�ljedica, ra�ljeva), du�ih i kra�ih oblika u zamjeni�ko- pridjevskoj promjeni (ovijem, onijem, nekijeh ali i nekih i svih), odri�nog oblika glagola biti sa ijekavskom zamjenom jata (nijesam), odvojenog pisanja futura I glagola htjeti (ne �e), oblika moremo i mo�emo, oblika grje�ka i pogrje�ka, jotovanja dentala prilikom zamjene glasa jat (�eca, �e, na�era - tzv. najnovije jotovanje), neujedna�enosti u pisanju foneme h, ponekad neujedna�enosti u pisanju velikog i malog slova, Zora pokazuje i mnoge druge nedosljednosti.

Oblici iz supstandarda vi�e prodiru u djelima mostarskih autora, pa u Zori ima dosta morfolo�kih i leksi�kih ikavizama (volila 40/2, 58/2 - 1897), �elili (76/2-1897), �iviti (122/4-1897, stiditi 324/10, odletile 324/10, o�ivila 369/XI - 1900), a prilozi gore i dolje gotovo redovno se pi�u u ikavskom obliku: gori i doli. Glagolski pridjev radni glagola biti javlja se u oba oblika iako preovladava ijekavski (�orovi�: nijesu 125/ 4, nisam 123/4 - 1897). Glagolski pridjev radni glagola htjeti tako�er se javlja u dva oblika htjeo (14/1) i htio (119/3), a nestabilna je upotreba u pisanju negacije uz glagole: nebi 13/1, ne �u 53/2-1897, �orovi�, ne �e 284, ne�emo 281-1897, neboj se 370/11-1900. Pravopisne odredbe u vezi s alterniranjem suglasnika tako�er su neujedna�ene - Zora 1897: razhla�ivalo (16/1), predpo�ljednje (11/3), predstavlja (76/2), ot�tampava (76/2), Zora 1898: absurd (282), �esdeset (310), Zora 1901: odkako (373/XI-XII, potsjeti (434/XI/XII). Pravilo o gubljenju suglasnika, odnosno alterniranju s nulom, veoma je nedosljedno u svim brojevima: pripovijetci (184/4, 1897), sudci (324 - 1898), dosjetci (351/10 - 1900), podatci (280/7-901). Elizije suglasnika su rijetke ali ipak prisutne (tica 30/1, �enica 401/12-1900).

U pisanju foneme h u inicijalnoj poziciji u Zori tako�er ima nedosljednosti: ambar 16/1, hr�avo 16/1, r�avo 148/4, (Zora 1897), ranitelj 374/11 (Zora 1900). Zanimljivo je da Zora ima stalnu rubriku Kronika, a i neke druge rije�i (anakronizam) pi�u se, iako je rije� o gr�kim korijenima, sa k a ne sa h, �to je obilje�je hrvatskog a ne srpskog jezi�kog standarda. U medijalnoj poziciji fonema h gotovo da se pi�e u skladu sa dana�njim Pravopisom bosanskoga jezika - Zora 1897: mahne 13/1, sahat 37/1, malehne 38/1, vehne 58/2, lahko 52/2, polahko 124/4, bahnuti 123/4, Zora 1901: podbuhlo 101/III-IV, uvehla 379/XI-XII, mahmuran 101/III-IV, suhonjav 377/XI-XII. Ponekad se u finalnoj poziciji fonema h izostavi �Zora 1897: odma 59/2. Sekvenca hv �esto je zamijenjena sa f - Zora 1897: fali 14/1, fala 59/2, ufati 51/ 2, Zora 1898: fataju 324. Sve ove jezi�ke karakteristike naro�ito su vidljive u djelima mostarskih autora u Zori: Svetozara �orovi�a, Alekse �anti�a, Osmana �iki�a, Hasana ef. Nametka, Ljube Oborine i drugih. Mo�e se re�i da je to slika mostarskog govora s kraja stolje�a �to se mo�e vidjeti i u odgovorima na Anketu o govoru prostoga naroda koju je proveo Zemaljski muzej iz Sarajeva 1897. (4), a �to je vidljivo i u radu Dana�nji mostarski dijalekat Mateja Milasa. (5) Naro�ito je to o�igledno u tekstovima Svetozara �orovi�a koji je, kao �to dr. Asim Peco ka�e, �pisao onako kako je govorio�.(6) Osje�aju�i da je Mostar mjesto gdje se ukr�taju razli�iti jezi�ki uticaji, �orovi� je diferencirao govor svojih li�nosti tako da se u njegovim tekstovima mogu uo�iti karakteristike govora isto�noherce- gova�kog, zapadnohercegova�kog i centralno�tokavskog tipa, ali i govora mostarske �ar�ije.

Sve to se mo�e vidjeti i u odnosu Zore prema lokalizmima i turcizmima, posebno u djelu mostarskih autora. U djelima mostarskih Srba turcizama ima gotovo koliko i u muslimanskom �asopisu Bo�njak �u Zori 1897: ala�a 17/1, �art 17/1, eglen-beglen 17/1, hu�umat 15/1, Zora 1898: me��eme 311, tozlucima 311, takume 311, Zora 1900: d�amfez, sevlija, butum, kanat, kundurd�ija 368/11. Naravno, broj turcizama i u ostalim brojevima Zore je veoma veliki ne samo kod S. �orovi�a nego i u tekstovima svih autora iz Mostara.

Svetozar �orovi� u brojnim tekstovima diferencirao je govor svojih likova prema konfesionalnoj pripadnosti, �to potvr�uju ovi primjeri iz pri�e Zaboravljena ku�a: �Frana je jecao kao dijete... ajme Isuskrste kako si moga podniti... � �I�i �e si i prije bila!� - dreknu Stamenka. (Zora 1901, str. 377-382)