Idi na sadržaj

905.

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Godine:

◄◄ | ◄ | 901. | 902. | 903. | 904. | 905. | 906. | 907. | 908. | 909. | ► | ►►

Decenije:

◄ | 870-e | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | ►

Vijekovi:

◄ | 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek | ►

905. u drugim kalendarima
Gregorijanski kalendar905
CMV
Ab Urbe condita1658
Asirski kalendar5655
Bengalski kalendar312
Berberski kalendar1855
Budistički kalendar1449
Burmanski kalendar267
Bizantijski kalendar6413–6414
Kineski kalendar甲子年 (Drveni Pacov)
3601 ili 3541
    — do —
乙丑年 (Drveni Vo)
3602 ili 3542
Koptski kalendar621–622
Diskordijanski kalendar2071
Etiopijski kalendar897–898
Hebrejski kalendar4665–4666
Hindski kalendari
 - Vikram Samvat961–962
 - Šaka Samvat827–828
 - Kali Juga4006–4007
Holocenski kalendar10905
Iranski kalendar283–284
Islamski kalendar292–293
Julijanski kalendar905
CMV
Korejski kalendar3238
Minguo kalendar1007 prije Tajvana
民前1007年
Seleukidska era1216/1217 AG
Tajlandski solarni kalendar1447–1448

Godina 905. (CMV) bila je redovna godina koja počinje u utorak u julijanskom kalendaru. Oznaka 905. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Događaji

[uredi | uredi izvor]

Bizantijsko Carstvo

[uredi | uredi izvor]
  • Septembar[1]: nakon tri neuspješna braka, Bazilej Leon VI dobija sina Konstantina VII sa svojom konkubinom Zojom Karbonopsinom (sa vatrenim očima).

Abasidski Halifat

[uredi | uredi izvor]
  • Ahmed ibn Kajghalagh, abasidski vojni oficir, imenovan je za guvernera provincija Damaska i Jordana, upućen je da se suoči s protulunidskom pobunom pod vodstvom Muhameda ibn Alija al-Khalanjija, koji uspijeva zauzeti Fustat i proglašava obnavljanje Tulunidske vlasti, dok se lokalni komandant Abasida povlači u Aleksandriju.[2][3]
  • Halifa Al-Muktafi šalje abasidsku vojsku (10.000 ljudi) koju predvodi Muhammed ibn Sulejman da ponovo uspostavi kontrolu nad Sirijom i Egiptom. Kampanju s mora podržava flota iz pograničnih okruga Kilikije pod vođstvom Damjana iz Tarsa. On vodi svoje brodove uz rijeku Nil, napada obalu i presreće zalihe namijenjene Tulunidima.[4]

Evropa

[uredi | uredi izvor]
  • Italijanski kralj Berengar I dogovara primirje s Mađarima uz plaćanje danka. Veliki princ Árpád povlači se iz Italije i započinje kampanju u Bavarskoj.
  • Luj III, sveti rimski car, pokreće još jedan pokušaj invazije na Italiju. Franačka ekspedicijska snaga koju je vodio Adalbert I iz Ivreje zauzima Paviju, a Berengar I povlači se u Veronu.
  • Berengar I i unajmljena mađarska vojska porazili su franačke snage kod Verone. Zarobljavaju Luja III, a Berengar ga zbog kršenja zakletve oslijepi.
  • Sančo I nasljeđuje Fortúna I kao kralj Pamplone i stvara baskijsko kraljevstvo sa središtem u Navarri (današnja Španija).

Britanija

[uredi | uredi izvor]
  • Cadell ap Rhodri, kralj Seisyllwga (Walesa), postavlja svog 25-godišnjeg sina Hywela ap Cadella za vladara Dyfeda, nakon što je osvojio tu teritoriju. Rhodri ap Hyfaidd, nominalno kralj Dyfeda, uhvaćen je i pogubljen u Arwystliju.
  • Nordijski doseljenici pod vođstvom vikinškog vojskovođe Ingimundra, pobunjuju se protiv Mersijanaca i pokušavaju zauzeti grad Chester. Bivaju odbijeni.
  • Kina gubi kontrolu nad Annamom (Sjeverni Vijetnam). Seoski uglednik Khuc Thua Du predvodi pobunu protiv dinastije Tang. Kineski garnizon u Tong Binhu (moderni Hanoi) je uništen. Khuc Thua Du proglašava Annam autonomnim.
  • Kina: Zhu Ven pobije osmoricu careve braće tokom banketa.[5]
  • Abaodži, plemenski vođa Khitana, vodi 70.000 konjanika u Šanxi (Sjeverna Kina) kako bi stvorio "bratstvo" s Li Kejongom, guvernerom Šatuoa (Džieduši) dinastije Tang.
  • Japanski car Daigo naređuje odabir četiri dvorska pjesnika, predvođena Ki no Curajukidžem, kako bi sastavili Kokin Vakašū, ranu antologiju Vaka poezije.

905. u temama

[uredi | uredi izvor]
  • Abu al-Misk Kafur, muslimanski vezir (u. 968.)
  • Al-Mustakfi, Abasidski halifa (u. 949)
  • Konstantin VII, bizantijski car (u. 959)
  • Fulk II, franački plemić (približan datum)
  • Godfrey, franački plemić (približan datum)
  • 17. mart – Li Ju, princ od De, princ dinastije Tang
  • 5. juli
    • Cui Juan, kineski kancelar
    • Dugu Sun, kineski kancelar
    • Lu Ji, kineski kancelar (rođen 847.)
    • Pei Šu, kineski kancelar (rođen 841.)
    • Vang Pu, kineski kancelar
  • Du Hong, kineski vojskovođa
  • Gai Ju, kineski vojskovođa
  • Pei Zhi, kineski kancelar
  • Tribhuvana Mahadevi III, indijska kraljica
  • Jahja ibn al-Qasim, idrisidski emir Maroka[6]
  • Jang Xingmi, kineski guverner (rođen 852.)
  • Rhodri ap Hyfaidd, kralj Dyfeda.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Achille François Jouffroy d'Abbans, Dictionnaire des inventions et découvertes anciennes et modernes, Publié par l'abbé Migne, 1854.
  2. ↑ Rosenthal, Franz, ed. (1985). The History of al-Ṭabarī, Volume XXXVIII: The Return of the Caliphate to Baghdad: The Caliphates of al-Muʿtaḍid, al-Muktafī and al-Muqtadir, A.D. 892–915/A.H. 279–302. SUNY Series in Near Eastern Studies. Albany, New York: State University of New York Press. p. 158. ISBN 978-0-87395-876-9.
  3. ↑ Gil, Moshe (1997) [1983]. A History of Palestine, 634–1099. Translated by Ethel Broido. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-59984-9.
  4. ↑ Rosenthal, Franz, ed. (1985). The History of al-Ṭabarī, Volume XXXVIII: The Return of the Caliphate to Baghdad: The Caliphates of al-Muʿtaḍid, al-Muktafī and al-Muqtadir, A.D. 892–915/A.H. 279–302. SUNY Series in Near Eastern Studies. Albany, New York: State University of New York Press. pp. 146, 151. ISBN 978-0-87395-876-9.
  5. ↑ René Grousset (1885-1952), « Histoire de la Chine, Club des Libraires de France, première édition : 1942
  6. ↑ Eustache, D. (1971). "Idrīsids". In Lewis, B.; Ménage, V. L.; Pellat, Ch. & Schacht, J. (eds.). The Encyclopaedia of Islam, Second Edition. Volume III: H–Iram. Leiden: E. J. Brill. pp. 1035–1037. doi:10.1163/1573-3912_islam_SIM_3495. OCLC 495469525.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]