Idi na sadržaj

Stranka demokratske akcije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa SDA)
Stranka demokratske akcije
Image
SkraćenicaSDA
PredsjednikBakir Izetbegović
Generalni sekretarHalid Genjac
Osnivač(i)Alija Izetbegović
Osnovana26. maj 1990.
Slogan"Snaga naroda!"
Himna"Ja sin sam tvoj, zemljo"
SjedišteSarajevo, Bosna i Hercegovina
AdresaMehmeda Spahe 14, Sarajevo
NovineStav
Mladi ogranakAsocijacija mladih SDA
Politička pozicijaDesni centar,[1] desnica[2]
IdeologijaBošnjački nacionalizam[3][4]
Konzervativizam[4][5][6]
Islamska demokratija[7]
Proeuropejstvo[nedostaje referenca]
Evropsko članstvoEvropska narodna stranka (posmatrač)
Kontinentalno članstvoMeđunarodna demokratska unija
Međunarodno članstvoMeđunarodna demokratska unija
Boje  Zelena
Sestrinske strankeSDA Sandžaka
SDA Hrvatske
SDA Sjeverne Makedonije
SDA Kosova
Predstavnički dom BiH
8 / 42
Dom naroda BiH
2 / 15
Predstavnički dom FBiH
26 / 98
Dom naroda FBiH
15 / 80
Narodna skupština RS
1 / 83
Skupština Brčko distrikta
5 / 31
Veb-sajt
sda.ba

Stranka demokratske akcije (SDA) je bosanskohercegovačka politička stranka, osnovana 26. maja 1990. u Sarajevu.[8][9] Na osnivačkoj skupštini za prvog predsjednika partije izabran je Alija Izetbegović.[10][11]

U svojoj programskoj deklaraciji iz 1990, SDA se definisala kao politički savez građana Jugoslavije "koji pripadaju muslimanskom kulturno-poviesnom krugu, kao i drugih građana koji prihvataju program i ciljeve stranke."[12]

Među ključnim učesnicima u osnivanju i organiziranju SDA sem Alije Izetbegovića bili su i Adil Zulfikarpašić, Salim Šabić, Mirsad Ćeman, Mirsad Veladžić, Sulejman Ugljanin, Džemaludin Latić, Omer Behmen, Kenan Mazlami, Alija Isaković, Munib Maglajlić, Mustafa Cerić i Osman Muftić. U pripremama za osnivanje učestvovali su i Rusmir Mahmutćehajić, Muhamed Čengić i drugi.[13]

Na Trećem kongresu SDA, održanom 13. oktobra 2001, za predsjednika stranke izabran je Sulejman Tihić, koji je na toj funkciji ostao do svoje smrti 2014. Poslije Tihićeve smrti, na 6. kongresu stranke, održanom 26. maja 2015, za predsjednika je izabran Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića.[14]

SDA je od svog osnivanja 1990. godine prvenstveno predstavljala političku stranku povezanu s bošnjačkim političkim identitetom, dok se u političkim i akademskim izvorima najčešće svrstava u desni centar.[15][16]

Kroz historiju stranke proteklih decenija zabilježeno je više razilaženja i osnivanja novih političkih subjekata: već 1990. nastaje Muslimanska bošnjačka organizacija (MBO),[17] dok su Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) i Demokratska narodna zajednica (DNZ) osnovane kasnije.[18] U novije vrijeme, iz SDA su se izdvojile i Stranka demokratske aktivnosti (A-SDA), Pokret demokratske akcije (PDA), kao i Narod i pravda (NiP).[19][20][21]

SDA je od 2004. godine članica Evropske narodne stranke (EPP), u kojoj danas ima status pridružene članice.[22]

Historija

[uredi | uredi izvor]

Osnivanje Stranke demokratske akcije (SDA) započelo je 1989.[23] Rusmir Mahmutćehajić je s Alijom Izetbegovićem raspravljao o organizovanju muslimanskog naroda.[23] Maid Hadžiomeragić, koji je zajedno s Muhamedom Hukovićem namjeravao osnovati Muslimansku narodnu stranku Jugoslavije, pozvan je da se uključi u već postojeću inicijativu.[24]

Iste godine u Zagrebu je osnovan Islamski institut, gdje se organizovao Matični odbor stranke. U Matični odbor uključili su se: Alija Izetbegović, Alija Isaković, Munib Maglajlić, Mustafa Cerić, Osman Muftić i drugi. Prvi sastanak održan je u zagrebačkoj džamiji, a sudjelovalo je oko 30 ljudi.[25]

Mahmutćehajić je ubrzo odbio dalju suradnju i otišao u Francusku, nakon što je saznao da Izetbegović održava kontakte s Adilom Zulfikarpašićem. Zulfikarpašić je nakon Drugog svjetskog rata emigrirao u Švicarsku. Prema njegovim tvrdnjama, Izetbegovićev sin Bakir dolazio je u Cirih na razgovore zbog imena stranke.[25]

Prvo sjedište stranke nalazilo se u Tešanjskoj 4, u prostorijama poduzeća "Lesnina", gdje je radio Muhamed Čengić, jedan od aktivista SDA. Čengić tvrdi da je oko 40 ljudi potpisalo osnivački dokument, te da je naziv SDA predložio Safet Isović (Isović je kasnije ovo demantovao rekavši da je zapravo ime stranci dao njegov sin Benjamin).[26] Kasnije se stranci pridružio i Fuad Muhić, koji je također smatrao da se Muslimani trebaju politički organizovati.[27][28]

Lobiranje za stranku odvijalo se na više načina: uspostavljeni su kontakti s Islamskom vjerskom zajednicom, a uključili su se i Fikret Abdić, direktor Agrokomerca, koji je uživao veliki ugled među Krajišnicima, te Sulejman Ugljanin iz Sandžaka.[23]

Predsjednik stranke postao je Izetbegović, dok su za potpredsjednike izabrani Adil Zulfikarpašić, Salim Šabić i Mirsad Ćeman. Radi regionalne zastupljenosti, u Predsjedništvo su ušli Mirsad Veladžić (Krajina) i Sulejman Ugljanin (Sandžak), uz Džemaludina Latića, Omera Behmena i Kenana Mazlamija.[24]

Najava osnivanja

[uredi | uredi izvor]

Dana 27. marta 1990, Alija Izetbegović je na konferenciji za novinare u sarajevskom hotelu "Holiday Inn" najavio osnivanje nove političke stranke za Muslimane Jugoslavije. Tom prilikom predstavljeni su programski principi stranke, koji su uključivali zalaganje za demokratske izbore, ravnopravan status naroda i priznavanje nacionalne posebnosti Muslimana na Balkanu.[29]

Osnivačka skupština

[uredi | uredi izvor]

Prvi osnivački kongres (osnivačka skupština) održan je 26. maja 1990,[30][31] u svečanoj sali hotela "Holiday Inn" u Sarajevu. Tom prilikom zvanično je osnovana Stranka demokratske akcije (SDA). Gost skupa ispred HDZ-a bio je Dalibor Brozović, koji je tom prilikom iznio tezu da će se "granica Hrvatske braniti na Drini".[32]

Alija Izetbegović je na skupu održao govor u kojem je, između ostalog, rekao:

"Sa historijske scene neumitno silazi svijet diktature i jednoumlja, ekonomskih i socijalnih projekata izvan ljudske mjere i htijenja, gulaga, golih otoka i montiranih procesa. Džinovski pokušaj da se raj na zemlji stvori bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio se potpunim neuspjehom."[31]

Predizborni skup u Velikoj Kladuši

[uredi | uredi izvor]

Dana 15. septembra 1990. SDA je održala veliki predizborni skup u Velikoj Kladuši, kojem je, prema tadašnjem izvještaju "Borbe", prisustvovalo oko 200.000 ljudi. Na skupu je govorio Alija Izetbegović, koji je Bosnu vidio u jednoj od tri mogućnosti: u federativnoj Jugoslaviji, u konfederativnoj Jugoslaviji ili kao samostalnu državu. Istovremeno je izjavio da, ukoliko Slovenija i Hrvatska izađu iz Jugoslavije, "Bosna neće ostati u krnjoj Jugoslaviji, niti će biti dio Velike Srbije".[33]

Raskol i osnivanje MBO

[uredi | uredi izvor]

U drugoj polovini septembra 1990. došlo je do otvorenog sukoba u vrhu SDA između Alije Izetbegovića, s jedne, te Adila Zulfikarpašića i Muhameda Filipovića, s druge strane. Izetbegović je uzrok sukoba prvenstveno vidio u njihovim ambicijama za vodeće funkcije u stranci, dok su Zulfikarpašić i Filipović isticali političke i programske razlike, kritizirajući način vođenja stranke i njeno, kako su tvrdili, sve izraženije vjersko-konzervativno usmjerenje. Jedno od važnih pitanja bilo je i definisanje identiteta stranke: Zulfikarpašić se zalagao za bošnjačku, umjesto muslimanske stranačke identifikacije. Sukob je kulminirao Zulfikarpašićevim i Filipovićevim odvajanjem od Izetbegovićevog krila SDA i osnivanjem Muslimanske bošnjačke organizacije.[34]

Prvi višestranački izbori

[uredi | uredi izvor]

Prvi višestranački izbori u Bosni i Hercegovini održani su 18. novembra 1990. Na izborima za Skupštinu SR BiH najveći uspjeh ostvarile su SDA, SDS i HDZ BiH, koje su zajedno osvojile 84% poslaničkih mandata. Od ukupno 240 poslaničkih mjesta, SDA je osvojila 86, SDS 72, a HDZ BiH 44 mandata.

Na izborima za sedmočlano Predsjedništvo SR BiH SDA je osvojila tri mjesta, dok su po dva pripala SDS-u i HDZ-u, a jedno je osvojio kandidat koji se izjasnio kao Jugoslaven.

Među kandidatima SDA za člana Predsjedništva SR BiH bili su Fikret Abdić i Alija Izetbegović. Abdić je osvojio 1.045.539 glasova, dok je Izetbegović dobio 879.266. Obojica su izabrana u Predsjedništvo, a prema svjedočenju Biljane Plavšić, prije konstituirajuće sjednice postignut je međustranački dogovor da Alija Izetbegović bude predsjednik Predsjedništva, iako je Abdić osvojio najveći broj glasova. Na samoj sjednici Abdić je javno podsjetio da je dobio najviše glasova, ali je prihvatio postojeći dogovor i odrekao se mjesta predsjednika u korist Izetbegovića. Razlozi zbog kojih je Abdić pristao na takav raspored kasnije su različito tumačeni.[35]

U početku su SDA, SDS i HDZ BiH, nakon izborne pobjede 1990, formirale koaliciju i zajednički preuzele vlast u Bosni i Hercegovini. Međutim, ta koalicija nije bila zasnovana na čvrstoj i dugoročnoj programskoj platformi, nego je, prema Suadu Arnautoviću, profesoru na FPN-u u Sarajevu i članu Centralne izborne komisije, prvenstveno počivala na kratkoročnom cilju uklanjanja komunista s vlasti. Nakon što je taj cilj ostvaren, među koalicijskim partnerima izbile su na površinu velike programske razlike. One su se posebno odnosile na pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine i budućeg uređenja Jugoslavije. SDS je zastupao opstanak Bosne i Hercegovine unutar federativno uređene Jugoslavije, dok su se stavovi SDA i HDZ-a o budućem položaju Bosne i Hercegovine sve više razlikovali od takvog pristupa.[36]

Najvažniji spor odnosio se na pitanje državnog uređenja Bosne i Hercegovine i njenog položaja u odnosu na Jugoslaviju. SDA i HDZ BiH sve su više podržavale očuvanje i jačanje suverenosti Bosne i Hercegovine, dok je SDS insistirao na njenom ostanku u Jugoslaviji i zastupao političko povezivanje područja s većinskim srpskim stanovništvom sa Srbijom i ostatkom Jugoslavije.[37]

Kako se tokom 1991. godine raspad SFRJ ubrzavao, razlike između tri stranke postajale su sve dublje. Posebno su se zaoštrile nakon što su Slovenija i Hrvatska počele proces odvajanja iz Jugoslavije. Pitanje budućeg statusa Bosne i Hercegovine tako je postalo centralno pitanje političkog sukoba u republici.

U oktobru 1991. SDA i HDZ BiH podržale su donošenje Akta o reafirmaciji suverenosti Republike Bosne i Hercegovine. Tokom skupštinske sjednice 14. i 15. oktobra, poslanici SDS-a napustili su salu prije glasanja, nakon čega je deklaracija usvojena.[38]

Time je politički sukob između SDA i HDZ-a, s jedne, i SDS-a, s druge strane, ušao u novu fazu. Pitanje suverenosti Bosne i Hercegovine više nije bilo samo pitanje odnosa unutar vladajuće koalicije, nego jedno od ključnih pitanja raspada jugoslavenske države i budućnosti same BiH.[39]

Spisak predsjednika

[uredi | uredi izvor]
# Portret Predsjednik
(rođenje - smrt)		 Period
1. ImageAlija Izetbegović
(1925–2003) 		26. maj 1990.13. oktobar 2001.
2. ImageSulejman Tihić
(1951–2014) 		13. oktobar 2001.25. septembar 2014.
3. ImageBakir Izetbegović
(rođ. 1956) 		25. septembar 2014.trenutno

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Isaković, Zehrudin (2005). Biografija. Sarajevo: Muzej Alija Izetbegović. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Borogovac, Muhamed (1995). Rat u Bosni i Hercegovini. Zadar: Narodni list d.d. ISBN 953-96380-9-7. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ Nardelli, Alberto; Dzidic, Denis (8. 10. 2014). "Bosnia and Herzegovina: the world's most complicated system of government?". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 5. 2. 2024.
  2. ↑ Arnautović, Suad (2018). "The Presidentialisation of Political Parties in Bosnia and Herzegovina: A Mitigated Presidentialism". u Passarelli, Gianluca (ured.). The Presidentialisation of Political Parties in the Western Balkans. Palgrave Macmillan. str. 87. ISBN 978-3-319-97352-4.
  3. ↑ Šedo, Jakub (2013). "The party system of Bosnia and Herzegovina". u Stojarová, Vera; Emerson, Peter (ured.). Party Politics in the Western Balkans. New York: Routledge. ISBN 9781135235857.
  4. 1 2 Nordsieck, Wolfram (2018). "Bosnia-Herzegovina". Parties and Elections in Europe. Pristupljeno 10. 10. 2018.
  5. ↑ Babić, Marko (2014). Milosevic, Marko; Rekawek, Kacper (ured.). Perseverance of Terrorism: Focus on Leaders. Amsterdam: IOS Press. ISBN 9781614993872.
  6. ↑ Eralp, Doğa Ulaş (2012). Politics of the European Union in Bosnia-Herzegovina: Between Conflict and Democracy. Lanham, MD: Lexington Books. ISBN 9780739149478.
  7. ↑ Perica, Vjekoslav (2004). Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. Oxford: Oxford University Press. ISBN 9780195174298.
  8. ↑ "Historija SDA". Arhivirano s originala, 5. 10. 2010. Pristupljeno 18. 8. 2010.
  9. ↑ "Stranka demokratske akcije sutra obilježava 27. godišnjicu". N1 info. 25. 5. 2017. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  10. ↑ "SPECIJAL STAVA: 30 godina Stranke demokratske akcije". ARHIV STAV. 27. 5. 2020. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  11. ↑ "Na današnji dan osnovana SDA: "Neće biti komadanja Bosne, za to je garancija snaga koja se rađa u ovoj sali"". Radio Ilijaš. 26. 5. 2020. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  12. ↑ Član 1 Programske deklaracije SDA. Zvanična stranica Stranke demokratske akcije. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  13. ↑ Stranke Demokratske, Akcije (mart 1990). "Saopćenje za javnost (SDA)". sda.ba. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  14. ↑ "Bakir Izetbegović izabran za novog predsjednika SDA". Klix.ba. 26. 5. 2015. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  15. ↑ Stranka Demokratske, Akcije. "SDA.BA | Historijat SDA". sda.ba. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  16. ↑ Nardelli, Alberto; Dzidic, Denis (8. 10. 2014). "Bosnia and Herzegovina: the world's most complicated system of government?". The Guardian (jezik: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  17. ↑ Službeni list SRBiH, srijeda, 12. 12. 1990. Br. 39, strana 1159.
  18. ↑ "Intervju Rasim Kadić, predsjednik Liberalne stranke BiH". Arhiva BH Dani. BH Dani. 1. 2. 1999. Arhivirano s originala 21. 5. 2013. Pristupljeno 6. 1. 2019.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  19. ↑ "U Tuzli zvanično pokrenuta priča o novoj stranci, PDA će raditi na idejama Izetbegovića i Tihića". Klix.ba. 3. 3. 2018. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  20. ↑ "Pokret demokratske akcije okupio bivše članove SDA: Imat ćemo kandidate za sve nivoe vlasti na izborima". Klix.ba. 24. 3. 2018. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  21. ↑ "Za pola godine iz SDA se izrodile tri nove stranke: Između ambicija i političkog pluralizma". Klix.ba. 4. 4. 2018. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  22. ↑ EPP, Parties & Partners. "EPP - European People's Party". EPP - European People's Party (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 8. 2026.
  23. 1 2 3 "SDA: Stranka koju je Alija izgradio, Tihić sekularizirao, a Bakir devastirao". Dnevni avaz. 14. 10. 2023. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  24. 1 2 Delalić, Medina; Šačić, Suzana (6. 11. 2009). "Muslimanski intelektualci u stranci (1)". Feljton knjige "Balkan bluz". samizdat. e-novine.com. Arhivirano s originala, 9. 1. 2020. Pristupljeno 2. 5. 2017.
  25. 1 2 MagazinPlus: SDA BiH: Prije 25 godina SDA jedva skupila 40 potpisa za formiranje stranke. Sekcija SASTANAK U DIVANHANI ZAGREBAČKE DŽAMIJE.
  26. ↑ "SDA je bila prva demokratska stranka u BiH nastala nezavisnom građanskom inicijativom". stav.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 26. 8. 2026.
  27. ↑ "Kao musliman ja mu halalim". Dnevni avaz. 12. 5. 2018. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  28. ↑ Borba, 6. jun 1990. Str. 3.
  29. ↑ Stranka Demokratske, Akcije. "SDA.BA | Prva Osnivačka Skupština SDA". sda.ba. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  30. ↑ Parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u uslovima političkog pluralizma (1990.–1995.)
  31. 1 2 Fondacija. "30 godina od osnivanja Stranke demokratske akcije". Fondacija Alija Izetbegović. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  32. ↑ DINO ABAZOVIĆ (RE-)THINKING SOCIETY, RELIGION AND POLITICS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA, University of Sarajevo; Faculty of Political Science. Page 26.
  33. ↑ Borba, 17. 09. 1990, S. 3.
  34. ↑ Борба, 20. 09. 1990, стр. 5
  35. ↑ Čabaravdić, Sabina (27. 2. 2008). "Biljana Plavšić: Svi su imali veliku želju da rasture Jugoslaviju". Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 26. 8. 2026.
  36. ↑ Suad Arnautović. Izbori u BiH '90. Analiza izbornog procesa. Biblioteka Politološka misao.
  37. ↑ Prosecutor v. Milomir Stakić: 30. The main political parties had their own separate national agenda with conflicting interests which surfaced after the declarations of independence by Slovenia and Croatia on 25 June 1991. The armed conflict in Slovenia and a sustained war in Croatia triggered old animosities between Serbs and Croats. The SDA leadership, siding with HDZ, made it clear that “Bosnia and Herzegovina” would not remain in a Serb-dominated Yugoslavia without Slovenia and Croatia. The SDS adamantly opposed the very idea of independence.
  38. ↑ Prosecutor v. Dragomir Milošević: 16. At the same time, leaders of the SDA and the HDZ took steps towards greater sovereignty or independence for Bosnia and Herzegovina.44 In October 1991, President Alija Izetbegovi} led SDA and HDZ delegates in promoting a “Platform of the Presidency of the Socialist Republic of BiH” and a “Declaration of Sovereignty” in the Bosnian Assembly, which was opposed by the SDS members.45 In the early hours of 15 October 1991, and in the absence of SDS delegates, the Platform and the Declaration were approved by HDZ and SDA delegates.
  39. ↑ MKSJ: Presuda u predmetu Stakić, par. 30–36, presuda u predmetu Mladić, par. 3608–3609.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Stranka_demokratske_akcije&oldid=3922176"