Prijeđi na sadržaj

BCD

Izvor: Wikipedija

BCD ili binarno kodirani decimalni broj (izvorno engleski binary-coded decimal) ime je za vrstu kodiranja odnosno predstavljanja decimalnih brojeva u binarnom obliku, u kojem je svaki decimalni broj predstavljen s fiksnim brojem binarnih brojeva. BCD može se rabiti u 4 bitnom i 8 bitnom obliku, i rabljen je u mnogim računalnim sustavima u prošlosti kao IBM System/360, Digital Corporation VAX, mikropreradnik Iskra EMZ 1001. Prednosti BCDa jesu veća preciznost u računanju osobito u zaokruživanju decimala, i lake čitljivosti za ljude. Nedostatci su malo veća kompliciranost u izradi sklopovlja za aritmetičke operacije s BCDom, isto tako veći trošak spremnika zbog niže učinkovistost u spremanju brojeva.

Uporaba

[uredi | uredi kôd]

Primjer takozvanog prirodnog BCD broja (eng. natural BCD ili NBCD), u kojem svaki decimalni broj ima jedinstveni binarni uzorak. Ovo predstavljanje također nosi ime '8421' kod.

Decimali broj BCD
8421
00000
10001
20010
30011
40100
50101
60110
70111
81000
91001

Vrela

[uredi | uredi kôd]