Kerija (biljni rod)
| Kerija | |
|---|---|
 K. japonica | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Rosales |
| Porodica: | Rosaceae |
| Potporodica: | Amygdaloideae |
| Tribus: | Kerrieae |
| Rod: | Kerria D.C. |
| Vrsta: | K. japonica |
| Dvojno ime | |
| Kerria japonica (L.) DC. | |
| Baze podataka | |
Kerija (lat. Kerria) je monotipski rod trajnica iz porodice Rosaceae, dio reda Rosales.[1]
Jedina vrsta je K. japonica , grm iz istočne Azije, uvezen u Europu, Sjevernu Ameriku, Novi Zeland, pa i u Hrvatsku[2]
Rod je dobio ime po Williamu Kerru, skupljaču biljaka iz 19. stoljeća koji je radio za Kew Gardens i sakupljao biljke po Kini i jugoistočnoj Aziji.
Kerria japonica je elegantni listopadni grm, iz porodice ruža (Rosaceae), podrijetlom iz Kine, Koreje i Japana. Poznat je po svojim sjajno žutim cvjetovima koji u proljeće gotovo svijetle u sjeni vrta. Raste oko 2 m visoko, do gotovo 3 m široko, sa zelenim, sjajnim, tankim granama koje se elegantno savijaju. Listovi su nazubljeni, naborani (plicate), a stabljike imaju karakterističan cik-cak izgled. Cvjetovi su pojedinačni ili puni (“double” forme), nalik malim ružama, intenzivno žuti, cvatu oko Uskrsa, pa biljku ponekad zovu i “Easter rose”.
Najbolje uspijeva u polusjeni ili sjeni, na jakom suncu cvjetovi brzo izblijede. Voli: rahlo i dobro drenirano tlo, umjerenu vlagu, ne voli tešku glinu ni prejako gnojenje. Prilično je otporna: podnosi sušu, jelenima nije osobito ukusna, nema mnogo ozbiljnih bolesti, ali po vlažnom vremenu može dobiti gljivične bolesti poput: paleži grančica, pjegavosti listova i truleži korijena koje uzrokuje gljiva Blumeriella kerriae. U vrtovima se koristi za živice, u sjenovitim vrtovima, ili u “butterfly gardens”.
K. japonica
K. japonica
K. japonica
K. japonica
Heterotipski:
- Keria DC. ex Spreng. in Anleit. Kenntn. Gew., ed. 2. 2(2): 869 (1818), orth. var.
