Prijeđi na sadržaj

Kukavica

Izvor: Wikipedija
Kukavica
Image
Glasanje
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Cuculiformes
Porodica:Cuculidae
Rod:Cuculus
Vrsta:C. canorus
Dvojno ime
Cuculus canorus
(Linnaeus, 1758.)
Rasprostranjenost
Image
  prisutan, gniježđenje
  prisutan, prolazak
  prisutan, bez gniježđenja
  moguće prisutan (gniježđenje)
Image
Baze podataka
Image Ovo je glavno značenje pojma Kukavica. Za druga značenja, pogledajte Kukavica (razdvojba).

Kukavica[1] (obična kukavica, lat. Cuculus canorus) (u prošlosti nazivana i "Europska kukavica") je ptica iz porodica kukavica (Cuculidae), red kukavki (Cuculiformes). Nastanjuje područja sjeverne Afrike i Euroazije od Portugala i Irske pa na istok sve do Japana i Kamčatke. Velika je poput gugutke, a perje joj je najvećim dijelom sivo. Pored specifičnog glasanja koje zvuči kao "ku-ku" (što joj je i donijelo ime "kukavica"), vrsta je općepoznata i po parazitiranju tuđih gnijezda.

Obilježja

[uredi | uredi kôd]
Image
Mužjak u letu

Rasponom krila od 55 do 60 cm, dužinom tijela od 32 do 34 cm i težinom od 110 – 140 grama (mužjak) i 95 – 115 grama (ženka) kukavice su velike gotovo kao gugutke, no nešto su nježnije i vitkije građene.[2] Krila su im šiljasta, a zaobljeni rep dug je 13 do 15 cm. U letu podsjeća na običnog kobca, ali ima šiljastije završetke krila. Dok sjedi, djeluje da ima kratke noge, rep često lepezasto širi a krila malo raširena pušta blago ovješena.[3]

Postoje dva malo različita oblika ove vrste. Pored razlike u boji perja (jedan oblik je sivlji, drugi rđasto smeđ), razlikuju se bojom irisa, obruba oko očiju i baze kljuna. Ta boja je kod sive varijante svijetlo žuta, dok je kod rđaste svijetlo smeđa. Noge oba morfema i mladih ptica su žute, a kljun, osim kod korijena, rožnato siv.

Image
Cuculus canorus canorus + Acrocephalus arundinaceus
Image
Cuculus canorus bangsi + Phoenicurus moussieri

Životni prostor i rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

Kukavice nastanjuju sva klimatska područja zapadnog palearktika. Živi u kultiviranim područjima isto kao i u biotopima iznad i sjeverno od granice šuma, dina uz morsku obalu i gotovo svim životnim okolišima izmeđtu toga. Nema ih u arktičkim tundrama i prostranim gustim šumama. Pri tome, odlučujuća je pojavnost ptica koje pri gniježđenju koriste kao domaćine za svoja jaja. U Švicarskoj je dokazano da obitavaju do visine od oko 2400 m, a u Indiji je dokazano da u iznim slučajevima živi i na visini od 5250 m.[4] U okolišu koji nastanjuju mora biti dovoljno raznovrsnih struktura kao što su travnjaci, živice, pojedinačna stabla, a česte su i na rubnim područjima gradova[5]

Sjeverna granica pojavnosti kukavica poklapa se od prilike sa sjevernim polarnim krugom, a južna do Himalaja odnosno, do oko 40. stupnja zemljopisne širine.[6][7]

Selidba

[uredi | uredi kôd]

Kukavice se sele na velike razdaljine, prije svega noću. Zimovališta su im južno od ekvatora. Tamo daju prednost područjima uz vodene tokove ili savanama s brojnim stablima akacija. Odrasle i mlade ptice napuštaju srednju Europu početkom kolovoza, a vraćaju se uglavnom u drugoj polovici travnja.[8]

Vrijeme povratka vezano je uz zemljopisnu širinu. Tako u južnu Europu kukavice stižu već u ožujku, a u Skandinaviju tek početkom lipnja.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
  2. ↑ Cramp & Simmons 1985., str. 402
  3. ↑ Glutz von Blotzheim & Bauer 1994., str. 182
  4. ↑ z. B. Arbeitsgemeinschaft Berlin-Brandenburgischer Ornithologen (ABBO) (2001): Die Vogelwelt von Brandenburg und Berlin. Natur & Text, Rangsdorf. S. 100
  5. ↑ npr. Radna skupina Berlin-Brandenburških ornitologa (ABBO) (2001.): Die Vogelwelt von Brandenburg und Berlin. (Ptičji svijet Brandenburga i Berlina) Natur & Text, Rangsdorf. str. 100
  6. ↑ Cramp & Simmons 1985, S. 404
  7. ↑ Hagemeijer, W. J. M. & Blair, M. J.:The EBCC Atlas of European Breeding Birds - their distribution and abundance. T & A D Poyser 1997, ISBN 0-85661-091-7, S. 396–397
  8. ↑ Wernham, C.; Toms, M.; Marchant, J.; Clark J. A.; Siriwardena, G. M.; Baillie S. (Editors)(2002): The Migration Atlas: Movements of the birds of Britain and Ireland. T. & A. D. Poyser, London
  9. ↑ Gärtner, K. (1981): Die Wechselbeziehungen zwischen dem Kuckuck (Cuculus canorus) und dem Sumpfrohrsänger (Acrocephalus palustris) als Beispiel einer Brutparasit-Wirt-Beziehung. Dissertation Universität Hamburg