Prijeđi na sadržaj

Ljelje

Izvor: Wikipedija
Proljetna procesija kraljica (ljelja) iz Gorjana
Image Nematerijalna svjetska baština
UNESCO
Image
DržavaImage Hrvatska
RegijaEuropa i Sjeverna Amerika
Godina upisa2009.
Ugroženost-
PoveznicaUNESCO:00235

Kraljevi, kraljice ili ljelje je ophod za vrijeme Duhova.[1] Običaj je u kasnom srednjem vijeku bio poznat Hrvatima diljem prostora koje nastanjuju. Ivan Gundulić i Junije Palmotić poznavali su taj običaj.[2] Slične običaje imaju i Bugari, Česi (povorka kraljeva) i Rumunji.[1]

U ophodu sudjeluju dvije skupine djevojaka zvane kraljice i orubljice. Kraljice koje su odjevene u svečanoj nošnji s urešenim muškim šeširom ili krunom, u rukama nose sablje. Kraljice predvodi kralj uz kojeg je barjaktar. Orubljice su, kao i kraljice svečano odjevene, no za razliku od njih nemaju rekvizite. Orubljice pjesmom prate kraljice. Kraj orubljica prisutni su svirači s gajdama/tamburama, kao i momci s košarama koje su namijenjene za darove. Dok prolaze kroz selo ophodnici staju pred određenim kućama ispred kojih kraljice plešu sa sabljama, a orubljice pjevaju pjesme s pripjevima lado i ljeljo čiji je tekst prilagođen ukućanima. Ophod završava kolom. Ukućani stavljaju darove (hrana ili novac) u košare.[1]

Ljelje u Gorjanima

[uredi | uredi kôd]

Ljelje su djevojke iz sela Gorjani kod Đakova koje u proljeće, o blagdanu Duhova, odjevene kao kraljice obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitih pjesama i mačevnog plesa.[3]

Godišnji proljetni ophod kraljice u Gorjanima, Slavonske kraljice ili Ljelje, narodni običaj, upisan je 1966. godine kao hrvatska kulturna baština. Prepoznat je 2007. kao nematerijalna svjetska baština i 2009. godine upisan je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi.[4]

Kada Ljelje obilaze selo, dijele se na desetak kraljeva opasanih sabljama i muškim šeširima ukrašenim cvijećem i manji broj kraljica koje, poput mladenki, na glavama imaju bijele vijence.

Prilikom obilaska raznih obitelji u selu, one odabiru iz svog širokog repertoara, one pjesme koje su primjerene toj obitelji. Najčešće pjevaju djevojci, mladiću ili mlađoj nevjesti. Potom kraljevi izvode ples sa sabljama, a kraljice pjesmom komentiraju plesne figure (zveckanje i križanje mačeva, te provlačenje ispod uzdignutih mačeva). Slijedi narodni ples uz pratnju gajdaša (u novije vrijeme tamburaša) kojemu se mogu pridružiti i ukućani. Nakon što ih počaste hranom i pićem povorka odlazi u drugu kuću.

Drugog dana Duhova odlaze u susjedno selo ili obližnji gradić. Na kraju slijedi zajednička gozba i zabava kod jedne od sudionica.

Cijelo selo, uključujući osnovnu školu, crkvu i mnoge seoske obitelji, pomaže u organiziranju ovog ophoda, koji znači mnogo djevojkama koje su odabrane da budu Ljelje.

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 Kraljice, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 12. siječnja 2024.
  2. ↑ Razgovor: Marija Novak, etnografkinja i folkloristica /razgovarala Branka Hlevnjak, str. 4, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 23. studenoga 2007.
  3. ↑ Godišnji ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana na stranicama Ministarstva kulture Republike Hrvatske
  4. ↑ Opis nematerijalne svjetske baštine na službenim stranicama UNESCO-a (engl.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]