Dvoličnjakolike
| Dvoličnjakolike | |
|---|---|
 Protea cynaroides | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Nadred: | Proteanae Takht. |
| Red: | Proteales Juss. ex Bercht. & J.Presl |
| Baze podataka | |
Dvoličnjakolike (lat. Proteales), red su biljaka iz razreda Magnoliopsida i jedini red nadreda Proteanae. Obuhvaćaju četiri porodice: Sabiaceae, Nelumbonaceae, Platanaceae i Proteaceae. Njihovi se predstavnici izgledom i načinom života izrazito razlikuju, od vodenih trajnica roda Nelumbo do listopadnih stabala roda Platanus te brojnih stabala, grmova i penjačica porodica Proteaceae i Sabiaceae. Red pripada među rano odvojene razvojne grane Magnoliopsida. Autorstvo Proteales Juss. ex Bercht. & J.Presl i objava iz 1820. potvrđeni su u WFO-u i drugim nomenklaturnim bazama.[1]
Ime reda izvedeno je od porodice Proteaceae i roda Protea, nazvanog prema Proteju, grčkom morskom božanstvu poznatom po sposobnosti mijenjanja oblika.
Glavni izvor: APweb – Proteales. APweb – Proteales Zbog velike morfološke raznolikosti red nema jednostavan skup vanjskih obilježja po kojemu bi se svi njegovi predstavnici lako prepoznali. Većina su drvenaste biljke, ali Nelumbonaceae čine vodene zeljaste trajnice s podancima. Listovi su jednostavni ili sastavljeni, najčešće naizmjenični, a oblik, žilnatost i prisutnost palistića znatno se razlikuju među porodicama.[2]
Cvjetovi su također vrlo raznoliki. U Proteaceae često imaju četiri listića ocvijeća i četiri prašnika smještena nasuprot njima; plodnica je građena od jednog plodnog lista, a kod brojnih vrsta vrh dugog vrata tučka služi za sekundarno izlaganje peluda. Platanaceae imaju sitne jednospolne cvjetove skupljene u kuglaste cvatove i uglavnom se oprašuju vjetrom. Sabiaceae imaju sitne, najčešće peteročlane cvjetove, dok Nelumbo razvija velike dvospolne cvjetove s brojnim dijelovima ocvijeća, prašnicima i slobodnim plodnim listovima uronjenima u prošireno cvjetište.[2]
Plodovi se razlikuju od pojedinačnih oraščića u Nelumbo, preko jednosjemenih plodova platana i Sabiaceae do tobolaca, oraščića, koštunica i drugih tipova u Proteaceae.[2]
Ta raznolikost upravo je jedna od zanimljivosti reda. Kew posebno ističe koliko su lotos, platane i Proteaceae morfološki različiti, iako molekularni podatci podupiru njihovu srodnost.[2]
Dvoličnjakolike su rasprostranjene na većem dijelu svijeta, ali pojedine porodice imaju vrlo različita područja najveće raznolikosti. Proteaceae su pretežno porodica južne polutke, s glavnim središtima raznolikosti u Australiji i južnoj Africi; predstavnika ima i u tropskoj Americi, Madagaskaru, jugoistočnoj Aziji i na pacifičkim otocima.[3]
Sabiaceae rastu u tropskim i suptropskim dijelovima Azije i Amerike, ali prirodno nedostaju u Africi. Sabia je azijski rod, Ophiocaryon južnoamerički, dok Meliosma ima razdvojeno azijsko-američko rasprostranjenje.[4]
Platanaceae obuhvaćaju samo rod Platanus, prirodno rasprostranjen od jugoistočne Europe i zapadne Azije do dijelova Indokine te u Sjevernoj i Srednjoj Americi. [5] Nelumbonaceae također imaju samo jedan rod, Nelumbo, s dvjema vrstama: N. nucifera prirodna je od istočne Europe i Azije do sjeverne Australije, a N. lutea u Sjevernoj Americi i dijelovima Kariba.[6]
Sastav reda dugo je bio predmet rasprava jer njegove porodice imaju malo očitih vanjskih sličnosti. Nelumbonaceae su se zbog vodenog načina života i velikih cvjetova tradicionalno povezivale s lopočima, dok su Platanaceae i Proteaceae u starijim sustavima smještane u različite skupine. Molekularna filogenetska istraživanja pokazala su da Nelumbonaceae, Platanaceae i Proteaceae zajedno pripadaju istoj razvojnoj grani.[7]
Položaj Sabiaceae bio je manje stabilan. APG III još ih nije uključivao u Proteales, ali su daljnja molekularna istraživanja poduprla njihovu blisku vezu s redom. APG IV ih je 2016. uključio u prošireni Proteales, pa je red od tada obuhvaćao četiri porodice. Novija filogenomska istraživanja pokazivala su određena neslaganja između plastidnih i nuklearnih podataka i bilo je prijedloga da se Sabiaceae ponovno izdvoje kao red Sabiales, no APweb i dalje prihvaća prošireni Proteales.[7]
APG V zadržava najveći dio klasifikacije APG IV i navodi samo ograničen broj promjena u opsegu redova. Proteales nije među redovima kojima je u APG V promijenjen opseg, pa ostaje sastavljen od četiriju porodica.[8]
U filogenetskim analizama Proteales se nalaze blizu osnove razvojne grane Magnoliopsida. Novije analize smještaju ih nakon odvajanja Ranunculales, dok se odnosi između Proteales, Buxales, Trochodendrales i ostalih Magnoliopsida ponešto razlikuju ovisno o analiziranom skupu gena.[2]
Red obuhvaća četiri porodice i prema trenutačno prihvaćenim rodovima u POWO-u ukupno 80 rodova:
- Sabiaceae Blume — 3 roda: Meliosma, Ophiocaryon i Sabia; POWO trenutačno prihvaća 128 vrsta Meliosma, 10 Ophiocaryon i 27 Sabia, odnosno 165 vrsta. [4]
- Nelumbonaceae A.Rich. — 1 rod, Nelumbo, s 2 vrste. [6]
- Vodoklenovke T.Lestib. — 1 rod, Platanus, s 10 prihvaćenih vrsta.[5]
- Dvoličnjakovke Juss. — POWO trenutačno prihvaća 75 rodova; porodica obuhvaća približno 1700 vrsta, a najveću raznolikost ima u Australiji i južnoj Africi. [3]
Sinonimi istoga ranga [2]:
- Meliosmales C.Y.Wu et al.
- Nelumbonales Mart.
- Platanales Mart.
- Sabiales Takht.
- ↑ WFO, pristupljeno 9. rujna 2026.
- 1 2 3 4 5 6 Mobot, pristupljeno 9. rujna 2026.
- 1 2 Kew Proteaceae, pristupljeno 9. rujna 2026.
- 1 2 Kew Sabiaceae, pristupljeno 9. rujna 2026.
- 1 2 Kew Platanus, pristupljeno 9. rujna 2026.
- 1 2 Kew Nelumbo, pristupljeno 9. rujna 2026.
- 1 2 Nelumbonaceae: Systematic position and species diversification revealed by the complete chloroplast genome, pristupljeno 9. rujna 2026.
- ↑ Large-scale nuclear and plastid phylogenomic analyses inform an updated Angiosperm Phylogeny Group classification: APG V, pristupljeno 9. rujna 2026.
