Prijeđi na sadržaj

Čola Carstvo

Izvor: Wikipedija
சோழ நாடு
Čola Carstvo
300-ih pne–1279 Image ?
Položaj Čola Carstva
Položaj Čola Carstva
Čola Carstvo na vrhuncu moći (cca. 1050)
Glavni grad Nije naveden
Jezik/ci tamilski
Religija hinduizam
Vlast Monarhija
Kralj
 - 848–871 Vijayalaya Chola
 - 1246–1279 Rajendra Chola III
Historijska era Srednji vijek
 - Uspostava
 - Uspon srednjovjekovnih Čola 848
 - Prestanak
Danas dio Image Indija
Image Šri Lanka
Image Bangladeš
Image Malezija
Image Indonezija
Image Singapur
Image Maldivi

Dinastija Čola (tamilski: சோழர் /ˈt͡ʃoːɻə/) bila je dinastija tamilskih vladara iz južne Indije, koja se smatra jednom od najdugovječnijih u historiji. Neka od tumačenja njen početak povezuju s natpisima koje je još u 3. vijeku pne. ostavio Asoka, vladar Maurijskog Carstva; kraj dinastije, koja je vladala različitim teritorijima, se smješta u 13. vijek.

Središte Čola je bila plodna dolina rijeke Kaveri; status velesile su uživali od druge polovice 9. do početka 13. vijeka.[1] Pod njihovom vlašću je skoro dva vijeka bila ujedinjeno područje južno od Tungabhadre.[2] Dinastija je pod Radžaradžom Čolom I i njegovim sinom Radžendrom Čolom I stekla status vojne, ekonomske i kulturne sile ne samo na prostoru Južne nego i Jugoistočne Azije.[3] Radžendra Čola je status velikog vladara stekao vojnim pohodima na sjever, koji su doprli sve do Gangesa, kao i uništenjem dotadašnje pomorske sile Srivijaya, te brojnim izaslanstvima koje je slao na kineski dvor.[4]

Od oko 1010 do 1200. teritorija Čola se pružala od Maldiva na jugu pa sve do rijeke Godavari u današnjoj državi Andhra Pradesh.[5] Rajaraja Chola je osim cijele Južne Indije, osvojio dijelove današnje Šri Lanke te osvojio Maldive.[3] Rajendra Chola je, pak, prilikom pohoda na Ganges uspio porauti Mahipalu, vladara Pala Carstva. Također je uspješno napao države Malajskog arhipelaga.[6][7] Dinastija Čola je počelka slabiti s usponom dinastije Pandija početkom 13. vijeka, koja je konačno dovela do njenog završetka.[8][9][10]

Čola vladari su, s druge strane, ostali upamćeni po pokroviteljstvu nad tamilskom književnošću te gradnjom brojnih hramova.[3] Bili su poznati i po tome što su hramove koristili i za ekonomske aktivnosti,[11][12] kao i specifičnom obliku državne uprave.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ K.A. Nilakanta Sastri, A History of South India, p 5
  2. ↑ K.A. Nilakanta Sastri, A History of South India, p 157
  3. 1 2 3 Keay, p 215
  4. ↑ K.A. Nilakanta Sastri, A History of South India, p 158
  5. ↑ Majumdar, p 407
  6. ↑ The kadaram campaign is first mentioned in Rajendra's inscriptions dating from his 14th year. The name of the Srivijaya king was Sangrama Vijayatungavarman. K.A. Nilakanta Sastri, The CōĻas, pp 211–220
  7. ↑ Meyer, p 73
  8. ↑ K.A. Nilakanta Sastri, A History of South India, p 192
  9. ↑ K.A. Nilakanta Sastri, A History of South India, p 195
  10. ↑ K.A. Nilakanta Sastri, A History of South India, p 196
  11. ↑ Vasudevan, pp 20–22
  12. ↑ Keay, pp 217–218

Literatura

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]