Prijeđi na sadržaj

Geomagnetski inducirana struja

Izvor: Wikipedija
Image
Osnovni princip stvaranja geomagnetski inducirane struje: promjene u električnoj struji ionosfere I(t), stvara električno polje E(t), koje pogoni geomagnetski induciranu struju (GIC)

Geomagnetski inducirana struja (engl. geomagnetically induced currents - GIC) utječe na normalan rad veoma dugih električnih vodiča, uslijed geomagnetske oluje. Za vrijeme geomagnetske oluje električna struja u magnetosferi i ionosferi doživljava promjene, a mijenja se i Zemljino magnetsko polje.

Rizik za infrastrukturu

[uredi | uredi kod]

Za vrijeme geomagnetskih oluja u vodičima se stvara geomagnetski inducirana struja. Najviše problema imaju vrlo dugi dalekovodi u Kini, Sjevernoj Americi i Australiji, dok su Europski dalekovodi puno kraći. Osim toga, ona se javlja i kod električnih generatora i transformatora, koji mogu biti dodatno zagrijani i sigurnosne sklopke ih mogu izbaciti iz rada. Postoje zaštitne mjere kao ukopavanje prijenosnih linija u zemlju, postavljanje gromobrana na dalekovode, smanjenje napona na transformatoru, korištenje kabela kraćih od 10 km.

Dana 13. ožujka 1989., geomagnetska oluja je uzrokovala izbacivanje električne mreže u Quebecu, 6 milijuna ljudi je ostalo bez električne struje i to 9 sati.[1] Polarna svjetlost se vidjela i u Teksasu. Geomagnetska oluja je nastala zbog koronalnog izbacivanja masa, koje je primjećeno 9. ožujka 1989.[2]

Image
Katodna zaštita štiti cjevovode od korozije

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. ↑ „Scientists probe northern lights from all angles”. Canadian Broadcasting Company - CBC. 22 October 2005. Arhivirano iz originala na datum 2007-02-08. Pristupljeno 2015-02-23.
  2. ↑ „Earth dodges magnetic storm”. New Scientist. 24 June 1989.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]