Franjo Plavšić
Franjo Plavšić (Privlaka, 29. kolovoza 1946. – Zagreb, 17. travnja 2026.), bio je hrvatski kemičar, toksikolog i sveučilišni profesor.
Rođen je Privlaci kraj Vinkovaca,[1] u obitelji Mate i Eve Plavšić (djevojački Dekanić), kao jedno od dvoje djece. Njegov je nećak Damir Plavšić, hrvatski branitelj iz Vukovara.
U rodnoj je Privlaci završio osnovnu školu, da bi gimnaziju završio u Vinkovcima, a studij kemije tijekom 1970. završava na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu, dok je 1973. magistrirao, a 1981. doktorirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.[1]
Od 1970. živi i radi u Zagrebu, gdje se zaposlio u PLIVA-i, da bi 1976. prešao u bolnicu KBC Rebro, gdje je bio zaposlen u Zavodu za toksikologiju. Od 1990. do 1993. radio je kao redoviti profesor na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, da bi kasnije od 1993. do odlaska u mirovinu 2011. obnašao dužnost ravnatelja Hrvatskog zavoda za toksikologiju.
Bio je terenac: voditelj toksikološke službe u ratnim uvjetima, koja je osnovana u Glavnom stožeru saniteta Ministarstva zdravstva[1] da bi nakon rata, 1997. godine osnovao «mirnodopsku» toksikologiju u obliku ustanove: Hrvatski zavod za toksikologiju (HZT), posvećenu zaštiti ljudi od opasnih kemikalija, učenju o postupanju s kemikalijama. Izradio je brojne studije o opasnosti od pojedinih vrsta kemikalija i priručnik za siguran rad s kemikalijama.[1]
Radio je u laboratorijima Instituta Ruđer Bošković, Plive i dijagnostičkog laboratorija u KBC Zagreb, na Klinici Rebro.[1] Nešto od toga je i u njegovim novijim knjigama: Uvod u analitičku toksikologiju u izdanju Školske knjige 2006. godine koju je napisao zajedno sa svojom asistenticom na Fakultetu, Irenom Žuntar. To je ujedno prva knjiga koja obrađuje pitanje otrovnosti i apsorpcije (prodora) otrova u organizam, a da nije prijevod sa stranog jezika, već izvorni rad. Za radnike koji u svojem poslu moraju baratati nekim od opasnih kemikalija napisao je, zajedno sa svojim suradnicima iz Hrvatskog zavoda za toksikologiju: Alkom Wolf Čoporda i Zdravkom Lovrićem, knjigu Siguran rad s kemikalijama, također 2006. godine, kao priručnik za sve koji rade s kemikalijama u tvornicama, na uvozu kemikalija i stavljanju u promet raznih kemijskih proizvoda i slično.
Bio je član državnih stručnih povjerenstava i sudionik u pripremi i provedbi toksikološke zaštite velikih okupljanja kao što su bili Univerzijada u Zagrebu, tri posjeta Ivana Pavla II. Hrvatskoj (1994., 1998., 2003.), mimohoda oružanih snaga i dr.[1]
Nakon demokratskih promjena bio je član zagrebačke organizacije HSS-a, da bi krajem 1994. prešao u HDZ, gdje je bio u Središnjem odboru, kada je za glavnog tajnika HDZ-a izabran Zlatko Canjuga.[2]
Napisao je nekoliko romana,[1] anegdote u kojima je oslikao smiješne trenutke u najtežim danima Domovinskog rata. (Dječaci zauvijek).[3]
Dobio je drugu nagradu Nagrade Dubravko Horvatić za prozu 2008.[4] te povelju uspješnosti na Danima Josipa i Ivana Kozarca 2003. godine.
- Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge za zdravstvo, socijalnu skrb i promicanju moralnih društvenih vrednota (NN 56/1996)[5]
- Red Danice hrvatske s likom Ruđer Boškovića za osobite zasluge u znanosti (NN 58/1997)[6]
- 1 2 3 4 5 6 7 U Zagrebu umro istaknuti znanstvenik i toksikolog Franjo Plavšić HRT, objavljeno 18. travnja 2026.
- ↑ Budimir, Davorka. 2021. Politička elita u Hrvatskoj 1990. – 2000., Zagreb, str. 238.
- ↑ Naša izdanja. Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2011., str. 27
- ↑ Dodijeljene književne nagrade Hrvatskog slova, culturenet.hr, Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. svibnja 2009. (Wayback Machine) 28. travnja 2009.
- ↑ Tuđman, Franjo. Odluka o odlikovanju Redom Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske broj 01-051-96-14-6-2/1 Narodne novine, 28. svibnja 1996.
- ↑ Tuđman, Franjo. Odluka o odlikovanju Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića , broj: 01-051-97-13-3-1/1 od 27 Narodne novine, 27. svibnja 1997.
