Gastrin
Gastrin je hormon koji potiče parijetalne stanice želuca, na lučenje želučane kiseline (HCl) i potiče rast želučane sluznice. To je peptid koji luče u najvećoj mjeri G-stanice želudca i manjim dijelom u gušterači te duodenumu. Glavni podražaj lučenja dolazi od unosa hrane, rastezanja antruma želudca i živčanog podražaja.
Lučenje gastrina će potaknuti lučenje acetilkolina te time i djelovanje parasimpatičkog živčanog sustava, konkretno u želudcu djelovanjem acetilkolina na glatke mišiće doći će do promjene tonusa te će blago povećati motoričku aktivnost želudca. Na isti način djelovati će i na otvaranje pilorusa želudca gdje regulira i olakšava pražnjenje.[1]
Gen za gastrin nalazi se na 17 kromosomu (17q21).[2]
Gastrin je u stanici nakon translacije u obliku preprogastrina, koji će nakon posttranslacijskog cijepanja postojati u nekoliko oblika. Bitna odlika koju će dobiti je sekvenca na C-terminalnom kraju od pet aminokiselina koja je obilježje gastrinske skupine hormona – odnosno, biti će identičan i kod kolecistokinina (CKK). Nakon cijepanja razlikovati ćemo dva oblika: veći zovemo G-34 (zbog 34 aminokiseline koje sadrži), a manji G-17 sa 17 aminokiselina. Oba su oblika važna, a slijed od 5 aminokiselina je taj koji daje funkcionalne osobine. CKK dobiva svoju funkcionalnu osobinu u zadnjih 8 amino kiselina, od kojih su zadnje 4 iste kao i kod gastrina.[3]
Pentagastrin sintetski je stvoren gastrin. Njegova su fiziološka svojstva ista kao i kod prirodnog. Sastoji se od 4 terminalne aminokiseline i alanina.[4]
Unosom hrane pogotovo sa bjelančevinama dolazi do poticaja unutar G-stanica želudca za lučenje gastrina, on se zatim otpušta u krv te dolazi do ECL-stanica (stanice nalik na enterokromafine stanice) te u njima potiče lučenje histamina. Histamin potom djeluje na parijetalne stanice i potiče lučenje HCL-a.
Lučenje gastrina potiče se:
- relativno visokom pH vrijednošću želučanog sadržaja (smanjenjem kiselosti)
- vezanjem specifičnih peptida i slobodnih aminokiselina za G-stanice
- mehaničkim istezanjem antruma želudca.
Inhibicija lučenja gastrina nastupa:
- lučenjem sekratinske skupine hormona, kalcitonina, somatostatina
John Edkins prvi je 1905. godine pretpostavio postojanje te imenovao hormon gastrin. Funkcionalnu ulogu dokazao je Morton Grossman 1948. godine. Grossman je svoj pokus proveo tako što je širenjem antralne vrećice psa potaknuo lučenje gastrina te je fundalnu vrećicu presadio potkožno u blizini mamilarne žlijezde psa. Time je gastrin, koji se izlučio krvotokom, dospio do presađenog dijela fundusa te potaknuo lučenje HCL-a. Molekulu gastrina prvi su 1964. godinine izolirali Roderic Gregory i Hukda Tracy.[6]
- ↑ Guyton, A. 2017. Medicinska fiziologija. Medicinska Naklada. Zagreb. str. 802.,811.,813. ISBN 978-953-176-785-9
- ↑ GAST gastrin [Homo sapiens (human)] - Gene - NCBI. www.ncbi.nlm.nih.gov. Pristupljeno 8. rujna 2025.
- ↑ Prosapio, Jordon G.; Sankar, Parvathy; Jialal, Ishwarlal. 2025. Physiology, Gastrin. StatPearls Publishing. Treasure Island (FL). PMID 30521243
- 1 2 Guyton, A. 2017. Medicinska Fiziologija. Medicinska naklada. Zagreb. str. 823., 825. ISBN 978-953-176-785-9
- ↑ Gamulin, S. 2011. Patofiziologija. Medicinska naklada. Zagreb. str. 418. ISBN 978-953-176-500-8
- ↑ Makhlouf, G. 1997. A Century of Regulatory Peptides:From Discovery to Function. Gastroeterology. 112: 2111–2113 Prenosi Elsevier
