Idi na sadržaj

Bilećko jezero

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Bilećko jezero
Bilećko jezero
Bilećko jezero
LokacijaBileća, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina; Nikšić, Crna Gora
Koordinate42°49′31″N 18°26′17″E / 42.825278°N 18.438056°E / 42.825278; 18.438056
VrstaVještačka akumulacija
Primarni priliviTrebišnjica
Primarni odliviTrebišnjica
Države slivaImage Bosna i Hercegovina Image Crna Gora
Maks. dužina18 km
Maks. širina3–4 km
Površina27,064 km2
Maks. dubina104 m
Zapremina vode1,28 km3
Nadmorska visina površine400 m
NaseljaBileća
Karta
Interaktivna karta Bilećkog jezera
Image
Satelitski snimak Bilećkog jezera
Image
Bilećko jezero

Bilećko jezero je vještačka akumulacija na rijeci Trebišnjici u Bosni i Hercegovini, formirana izgradnjom brane Grančarevo. Nalazi se na području Bileće, a manjim dijelom zahvata teritoriju općine Nikšić u Crnoj Gori. Na istočnom dijelu akumulacije prolazi državna granica Bosne i Hercegovine i Crne Gore.[1]

Akumulacija se nalazi na nadmorskoj visini od oko 400 m. Površina iznosi 27,064 km², najveća dubina 104 m, a zapremina oko 1,28 milijardi m³.[2] Manji dio akumulacije, površine oko 4 km², nalazi se na teritoriji Crne Gore.[1]

Geografija

[uredi | uredi izvor]

Bilećko jezero je izduženog i razgranatog oblika, dugo oko 18 km, dok mu širina na pojedinim mjestima iznosi između 3 i 4 km.[3]

Područje jezera pripada dinarskom kršu, kojeg karakterišu karbonatne stijene i razvijeni površinski i podzemni kraški oblici. Dolina Trebišnjice dio je složenog krškog hidrogeološkog sistema u kojem su površinske i podzemne vode međusobno povezane.[4]

Nastankom akumulacije izmijenjen je izgled nekadašnje doline Trebišnjice. Podizanjem nivoa vode potopljene su pojedine izvorišne zone i dijelovi doline, uključujući izvore Trebišnjice i Čepelice. Formiranje akumulacije utjecalo je i na režim površinskih i podzemnih voda u širem području.[5]

Oko 4 km² površine akumulacije nalazi se na teritoriji Crne Gore, dok državna granica kroz jezero ima dužinu od oko 11,5 km.[6]

Nastanak i izgradnja

[uredi | uredi izvor]
Panoramski videozapis Bilećkog jezera

Ideja o hidroenergetskom i vodoprivrednom iskorištavanju voda Trebišnjice razvijala se tokom prve polovine 20. stoljeća, ali su sistematska istraživanja i planiranje šireg sistema intenzivirani nakon Drugog svjetskog rata. Zavod za vodoprivredu u Sarajevu izradio je 1954. vodoprivrednu osnovu rijeke Trebišnjice, koja je poslužila kao osnova za daljnje studije i izradu tehničko-ekonomske dokumentacije. Idejni projekt i investicijski program za izgradnju Hidrosistema Trebišnjice završeni su 1956, a revidirani 1957.[7]

Hidrosistem Trebišnjice građen je etapno. U prvoj fazi izgrađene su brana Gorica i prva faza Hidroelektrane Dubrovnik, koji su pušteni u pogon 1965. U drugoj fazi završeni su brana Grančarevo i Hidroelektrana Trebinje I, čime je formirana akumulacija Bilećko jezero.[8]

Brana Grančarevo izgrađena je na rijeci Trebišnjici, oko 18 km nizvodno od njenog izvora i oko 17 km uzvodno od Trebinja. Riječ je o lučno-gravitacijskoj brani dvostruke zakrivljenosti, građevinske visine 123 m i dužine po kruni 439 m. Izgradnjom brane formirana je akumulacija Bileća, odnosno Bilećko jezero, koja služi za godišnje izravnavanje proticaja Trebišnjice.[9]

Brana Grančarevo i pribranska hidroelektrana završene su 1968. Prva dva agregata HE Trebinje I puštena su u pogon 1968, čime je započela proizvodnja električne energije korištenjem voda Bilećkog jezera. Treći agregat pušten je u pogon 1975, kada je kota uspora akumulacije povećana za 2 m, čime je povećana i njena energetska vrijednost.[8][9]

Formiranje akumulacije znatno je izmijenilo prostor gornjeg toka Trebišnjice. Podizanjem nivoa vode potopljeni su dijelovi nekadašnje doline, uključujući naselja, poljoprivredne površine, saobraćajnice i objekte vjerske i druge kulturne baštine. Među naseljima koja su potopljena ili čiji su dijelovi zahvaćeni akumulacijom su Panik, Orah, Čepelica, Zadublje i Miruše.[10] Izgradnjom akumulacije potopljene su i pojedine izvorišne zone, među njima izvori Trebišnjice i Čepelice, čime je izmijenjen režim površinskih i podzemnih voda u području akumulacije.[5]

Stanovništvo i potapanje naselja

[uredi | uredi izvor]
Image
Ostaci nekadašnjeg naselja u koritu Bilećkog jezera, koji su izronili nakon povlačenja vode 2018.

Izgradnja akumulacije Bileća dovela je do potapanja dijelova doline Trebišnjice i preseljenja stanovništva iz naselja koja su se nalazila na području budućeg jezera. U dokumentaciji o zaštiti kulturne baštine iz 1960-ih navodi se da je formiranjem akumulacije trebalo biti potopljeno oko 2.800 hektara zemljišta te sela Panik, Orah, Čepelica i Miruše, s ukupno 170 domova.[11]

Prema podacima popisa stanovništva iz 1961, Čepelica je imala 271 stanovnika, Panik 234, Orah 142, a Miruše 328 stanovnika. U ta četiri naselja tada je ukupno živjelo 975 ljudi.[12] U novijim izvorima među potopljenim naseljima navodi se i Zadublje, ali njegov broj stanovnika nije moguće pouzdano izdvojiti iz popisa za 1961, pa se ne uključuje u navedeni zbir.[10]

Preseljenje stanovništva počelo je nekoliko godina prije potpunog punjenja akumulacije. Prema svjedočenjima nekadašnjih stanovnika, novčana sredstva za eksproprijaciju imanja počela su pristizati početkom 1960-ih, dok su stanovnici potom postepeno napuštali kuće i imanja. Veći dio iseljenog stanovništva preselio se u Bileću i Trebinje, dok su se pojedine porodice naselile i u drugim gradovima tadašnje Jugoslavije.[13]

Potapanjem doline nisu nestala samo stambena naselja nego i poljoprivredna imanja, voćnjaci, vinogradi, putevi i drugi elementi svakodnevnog života. Nekadašnja dolina Trebišnjice bila je povezana s lokalnom privredom, posebno poljoprivredom, stočarstvom, ribolovom i mlinarstvom. U dolini su se nalazili i mlinovi koji su služili stanovnicima okolnih sela, dok je željeznička pruga povezivala ovaj prostor s većim regionalnim centrima.[14]

Dijelovi nekadašnjih naselja povremeno postaju vidljivi pri niskom vodostaju Bilećkog jezera. Tokom sušnog perioda 2017. povlačenje vode otkrilo je ostatke kuća, čatrnja i ograda u nekadašnjoj Čepelici, pružajući uvid u izgled naselja prije potapanja.[15]

Kulturna baština

[uredi | uredi izvor]

Prije formiranja akumulacije provedena su sistematska istraživanja kulturne baštine doline Trebišnjice. Zavod za zaštitu spomenika kulture i Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine organizovali su istraživanja ugroženog područja, pri čemu je posebna pažnja posvećena arheološkim lokalitetima, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima i značajnijim sakralnim i arhitektonskim objektima. Istraživanja su započela prije potapanja doline kako bi se najvrjedniji nalazi dokumentovali, istražili i, gdje je bilo moguće, zaštitili ili prenijeli na sigurnije lokacije.[11]

Arheološka baština

[uredi | uredi izvor]

Posebno značajan bio je lokalitet Panik, na području antičkog naselja Leusinija. Sistematska arheološka istraživanja započela su 1957, a naknadna istraživanja obuhvatila su lokalitete Crkvine, Prlo, Potkućnice i Dračeva strana. Otkriveni su ostaci rimskih građevina, među kojima su se isticali stambeni i drugi objekti ukrašeni mozaicima i freskama. Dio pokretnih arheoloških nalaza, mozaika i drugih predmeta prenesen je prije potapanja u muzejske zbirke, prvenstveno u Zemaljski muzej u Sarajevu, kao i u muzeje u Trebinju i Bileći.[16]

Istraživanja su obuhvatila i druge arheološke lokalitete u dolini, uključujući ostatke antičkih naselja i građevina u području Miruša. Za dio spomenika predviđeno je sistematsko arheološko iskopavanje, dokumentovanje i prijenos pokretnih nalaza prije podizanja nivoa akumulacije.[17]

Stećci

[uredi | uredi izvor]
Image
Stećci uz obalu Bilećkog jezera

U dolini Trebišnjice nalazio se veći broj srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika – stećaka. Dio spomenika sa područja ugroženih potapanjem premješten je prije formiranja akumulacije. Stećci sa Vrela Trebišnjice, iz područja Miruše–Kolanjevići, Panika i Oraha preneseni su na novu lokaciju kod Bileće, gdje je 1967. formirana vještačka nekropola.[16]

Vještačka nekropola sa stećcima na obali Bilećkog jezera danas je evidentirana kao kulturno dobro, a Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u svom registru navodi 84 stećka. Nekropola je nastala kao dio mjera spašavanja srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika ugroženih izgradnjom hidroenergetskog sistema.[18]

Dio stećaka nije izmješten. Prema podacima o spašavanju kulturne baštine doline Trebišnjice, određeni broj stećaka na području Čepelice ostao je na prvobitnim lokalitetima i nakon formiranja akumulacije, dok su pojedini spomenici s natpisima preneseni u muzejske zbirke.[16]

Sakralna baština

[uredi | uredi izvor]

Među najznačajnijim sakralnim objektima ugroženim izgradnjom akumulacije bili su manastir Dobrićevo i manastir Kosijerevo. Za njihovu zaštitu poduzete su konzervatorske mjere i objekti su izmješteni na nove lokacije prije potapanja područja na kojima su se prvobitno nalazili.[11][16]

Istraživanja su obuhvatila i ostatke srednjovjekovnih crkava i crkvišta na više mjesta u dolini. U dokumentaciji Zavoda za zaštitu spomenika predviđeno je istraživanje crkvina na Mistihalju, u Orahu i na području izvora Trebišnjice, kao i dokumentovanje drugih ugroženih spomenika.[17]

Arslanagića most

[uredi | uredi izvor]

Poseban slučaj predstavlja Arslanagića most, koji se nalazio nizvodno od područja budućeg Bilećkog jezera, ali je bio ugrožen izgradnjom druge akumulacije hidroenergetskog sistema Trebišnjice. Konzervatorska komisija ga je još 1959. uvrstila među spomenike koje je potrebno zaštititi od potapanja. Most je kasnije rastavljen i prenesen na novu lokaciju nizvodno od Trebinja, gdje je ponovo sastavljen.[11]

Hidroenergetski značaj

[uredi | uredi izvor]

Bilećko jezero predstavlja osnovnu akumulaciju hidroenergetskog sistema Trebišnjice. Njegova osnovna hidroenergetska funkcija je akumuliranje voda Trebišnjice i godišnje izravnavanje njenog proticaja, čime se omogućava regulisano korištenje vode na nizvodnim hidroenergetskim postrojenjima. Akumulacija ima ukupnu zapreminu od 1.277,6 miliona m³, dok korisna zapremina iznosi 1.074,6 miliona m³ za prva dva agregata HE Trebinje I, odnosno 1.060,6 miliona m³ nakon povećanja kote uspora za potrebe trećeg agregata. Srednji godišnji dotok u akumulaciju iznosi oko 71 m³/s.[9]

Voda iz akumulacije koristi se u HE Trebinje I, pribranskoj hidroelektrani smještenoj neposredno uz branu Grančarevo. Elektrana ima tri agregata tipa Francis, ukupne instalisane snage 180 MW i instalisani protok od 3×70 m³/s. Prema podacima HET-a, srednja godišnja proizvodnja iznosi 370–420 GWh, dok srednja desetogodišnja proizvodnja iznosi oko 410 GWh.[9]

Nakon prolaska kroz HE Trebinje I voda se ispušta u kompenzacijski bazen Gorica, koji omogućava dnevno izravnavanje vode ispuštene iz elektrane. Bazen Gorica istovremeno predstavlja gornju vodu sistema HE Dubrovnik. Voda se iz njega dovodnim tunelom dugim 16,5 km odvodi prema hidroelektrani kod Plata u Hrvatskoj.[19]

Hidroelektrana Dubrovnik je visokotlačna derivacijska hidroelektrana koja koristi vode sliva Trebišnjice. Njeni objekti nalaze se u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj: brana Gorica, kompenzacijski bazen i ulazna građevina nalaze se u Bosni i Hercegovini, dok su dovodni tunel i ostali objekti sistema povezani s postrojenjem u Hrvatskoj. Elektrana ima dva agregata tipa Francis, a prema podacima Hrvatske elektroprivrede svaki agregat ima raspoloživi kapacitet od 126 MW i instalisani protok od 48 m³/s.[19][20]

Bilećko jezero dio je šireg hidroenergetskog sistema Trebišnjice, u kojem se voda koristi na više postrojenja. HET u koncepciji razvoja sistema navodi mogućnost korištenja voda akumulacije Bileća na hidroenergetskim postrojenjima HE Trebinje I, HE Trebinje II, HE Dubrovnik i PHE Čapljina. Funkcionisanje pojedinih postrojenja, međutim, zavisi od različitih akumulacijskih i dovodnih objekata, pa Bilećko jezero ne predstavlja neposredni izvor vode za svako od njih.[21]

Bilećko jezero povezano je i s ostalim nizvodnim hidroenergetskim objektima sistema Trebišnjice. HET navodi da se vode dovedene u akumulaciju Bileća mogu dalje energetski koristiti na padu od približno 400 m preko HE Trebinje I, HE Trebinje II, HE Dubrovnik i PHE Čapljina. Time Bilećko jezero predstavlja početnu akumulacijsku tačku šireg višestepenog hidroenergetskog sistema.[21]

Hidroenergetski značaj akumulacije povezan je i s projektom Gornji horizonti, kojim je predviđeno prevođenje voda iz kraških polja istočne Hercegovine prema slivu Trebišnjice. HET navodi da projekat predviđa prevođenje voda iz Gatačkog i Nevesinjskog polja preko Dabarskog i Fatničkog polja prema akumulaciji Bileća, uz izgradnju novih hidroenergetskih postrojenja.[22]

Planirano prevođenje voda ima šire hidrološke i okolišne posljedice koje se razmatraju izvan područja Bilećkog jezera. Naučna istraživanja ukazuju da bi prevođenje dijela voda iz sliva Neretve u sliv Trebišnjice moglo smanjiti proticaje Bune, Bunice i Bregave. Institucije za zaštitu okoliša upozoravaju na mogućnost dodatnog smanjenja dotoka i promjena hidrološkog režima i potrebi zaštite tokova kraških rijeka Bune, Bunice, Bregave, kao i Hutovog blata i toka Neretve južno od Mostara.[23][24]

Biljni i životinjski svijet

[uredi | uredi izvor]

Formiranjem Bilećkog jezera prirodni riječni ekosistem Trebišnjice u području akumulacije pretvoren je u vještački jezerski ekosistem. Promjena vodnog režima utjecala je na sastav i uslove života vodenih organizama, dok su oscilacije vodostaja važan ekološki faktor za priobalna staništa. Bilećko jezero je zbog toga danas stanište zajednica karakterističnih za akumulacijske vode, ali istovremeno predstavlja dio šireg kraškog ekosistema istočne Hercegovine.[25]

Vodeni svijet

[uredi | uredi izvor]

Bilećko jezero ima razvijen riblji fond, koji obuhvata autohtone i unesene vrste. Među autohtonim vrstama zabilježene su potočna pastrmka (Salmo trutta), bijeli klijen (Squalius squalius), strugač (Squalius svallize), te endemske vrste gaovica, uključujući gatačku gaovicu (Telestes metohiensis).[26]

Riblji sastav akumulacije izmijenjen je i višestrukim poribljavanjem. U Bilećko jezero unesene su različite alohtone vrste, među kojima su som (Silurus glanis), šaran (Cyprinus carpio), kalifornijska pastrmka (Oncorhynchus mykiss), deverika (Abramis brama), crvenperka (Scardinius erythropthalmus), bijeli amur (Ctenopharyngodon idella), tostolobik (Hypophthalmichthys molitrix), sunčanica (Lepomis gibbosus) i američki somić (Ameiurus nebulosus). Dio tih vrsta ima značaj za sportski ribolov, dok prisustvo alohtonih vrsta predstavlja jedan od faktora koji mogu mijenjati sastav autohtone ihtiofaune.[27][28]

U akumulaciji je zabilježena i zebrasta školjka (Dreissena polymorpha), invazivna vrsta koja je evidentirana u više hidroakumulacija u Bosni i Hercegovini, među njima i u Bilećkom jezeru. Njeno prisustvo predstavlja dodatni element promjene sastava vodenih zajednica u akumulaciji.[29]

Osim riba, u jezeru su istraživane planktonske zajednice. Prema podacima objavljenim u okviru procjene stanja prirode u Bosni i Hercegovini, u Bilećkom jezeru je zabilježeno 53 taksona fitoplanktona i 45 taksona zooplanktona, uključujući predstavnike grupa Rotifera, Cladocera i Copepoda. Među zabilježenim fitoplanktonskim organizmima posebno se navode vrste Asterionella formosa, Fragilaria crotonensis, Synedra acus, Peridinium cinctum i Dinobryon divergens.[28]

Ptice

[uredi | uredi izvor]

Bilećko jezero obuhvaćeno je zimskim prebrojavanjem ptica vodenih staništa. Tokom prebrojavanja 17. januara 2018. na lokalitetu "Rijeka Trebišnjica 1: Bilećko jezero" zabilježeno je 16 vrsta ptica.[30]

Među zabilježenim vrstama bile su mali gnjurac (Tachybaptus ruficollis), ćubasti gnjurac (Podiceps cristatus), veliki vranac (Phalacrocorax carbo), mali vranac (Phalacrocorax pygmeus), siva čaplja (Ardea cinerea), kržulja (Anas crecca), divlja patka (Anas platyrhynchos), liska (Fulica atra), galeb klaukavac (Larus michahellis) i riječni galeb (Chroicocephalus ridibundus). Zabilježene su i siva pastirica (Motacilla cinerea), bijela pastirica (Motacilla alba), vatroglavi kraljić (Troglodytes troglodytes), trščarka (Emberiza schoeniclus), jastreb kokošar (Accipiter gentilis) i škanjac (Buteo buteo).[30]

Ekološko stanje

[uredi | uredi izvor]

Kvalitet vode Bilećkog jezera praćen je na više lokacija. Istraživanje provedeno od 2006. do 2009. na lokalitetima kod brane Grančarevo, izvora Trebišnjice i Oraha pokazalo je da su fizičko-hemijski parametri vode uglavnom ukazivali na zadovoljavajuće stanje, uz određena odstupanja. Bakteriološke analize, međutim, pokazale su opterećenje fekalnim materijalom na pojedinim mjernim mjestima, posebno na lokalitetu Izvor.[31]

Na živi svijet akumulacije utječu i velike promjene vodostaja. Procjena stanja prirode u Bosni i Hercegovini navodi promjenu vodnog režima i širenje invazivnih vrsta među najvažnijim pritiscima na zajednice hidroakumulacija. Posebno se ističe da oscilacije vodostaja mogu negativno utjecati na riblji svijet u akumulacijama i nizvodnim vodotocima, dok unošenje alohtonih vrsta može dodatno mijenjati sastav autohtone ihtiofaune.[28]

Turizam i rekreacija

[uredi | uredi izvor]

Bilećko jezero koristi se za različite oblike turizma i rekreacije, a ponuda se zasniva na sportskom ribolovu, kupanju, plovidbi i izletničkom turizmu. Tokom ljetnih mjeseci za kupanje i rekreaciju najčešće se koriste obalna zona kod Čepelice i manje uvale uz jezero. Sportski ribolov razvijen je na više lokacija, među kojima se ističu Panik, Orah, Miruše, Vidikovac i Čepelica.[10]

Na jezeru se održava Somovijada, tradicionalno takmičenje u ribolovu na soma. Na 27. Somovijadi, održanoj 25. jula 2026, učestvovalo je 47 posada iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.[32]

Plovidba manjim čamcima koristi se i za izletničke obilaske jezera. Među lokalitetima dostupnim plovilom je malo ostrvo s crkvom Svetog Ilije, dok se u turističkoj ponudi nalazi i obilazak brane Grančarevo. Jezero se povezuje i s kulturnom baštinom područja, posebno s vještačkom nekropolom stećaka na obali, koja je formirana nakon izmještanja stećaka iz doline Trebišnjice prije njenog potapanja.[10][33]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. 1 2 "Galerija – Uprava za vode". Vlada Crne Gore – Uprava za vode. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  2. ↑ "Geografski i meteorološki podaci". Statistički godišnjak Republike Srpske, 2025 (PDF). Banja Luka: Republički zavod za statistiku Republike Srpske. 2025. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  3. ↑ "Bilećko jezero – biser Hercegovine". Hidroelektrane na Trebišnjici. 13. 11. 2020. Arhivirano s originala, 21. 6. 2025. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  4. ↑ Vukojević, Dajana (2011). "Geomorphological specific features of Trebinje as tourist attraction". Journal of the Geographical Institute "Jovan Cvijic" SASA (jezik: engleski). Beograd. 61 (3): 95–107. doi:10.2298/IJGI1103095V. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  5. 1 2 Milanović, Saša; Vasić, Ljiljana; Petrović, Branislav; Dašić, Tina; Marinović, Veljko; Vojnović, Petar (3. 8. 2023). "The Impact on Karst Aquifer Regimes Induced by a Surface Reservoir in Karst through Multiparametric Analyses (Reservoir Bileća—Herzegovina)". Sustainability (jezik: engleski). 15 (15): 11968. doi:10.3390/su151511968. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  6. ↑ Baur, Rolf; Bajović, Vesna (2024). Registar voda od značaja za Crnu Goru (PDF) (Drugo izdanje izd.). Podgorica: Uprava za vode Crne Gore. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  7. ↑ "Prije izgradnje sistema". Hidroelektrane na Trebišnjici. Arhivirano s originala, 16. 9. 2024. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  8. 1 2 Studija uticaja na životnu sredinu i dokaza za izdavanje ekološke dozvole za hidroenergetsko postrojenje "Dabar" – Segment voda (PDF). Banja Luka: Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  9. 1 2 3 4 "HE Trebinje I". Hidroelektrane na Trebišnjici. Arhivirano s originala, 7. 1. 2026. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  10. 1 2 3 4 "Bilećko jezero". Turistička organizacija opštine Bileća. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  11. 1 2 3 4 "Zaštita spomenika kulture u dolini Trebišnjice (Uvod)" (PDF). Naše starine. Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti NR BiH/Federalno ministarstvo kulture i sporta. VIII: 5–6. 1962. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  12. ↑ Bespyatov, Tim. "Ethnic composition of Yugoslavia 1961" (jezik: engleski). Population statistics of Eastern Europe & former USSR. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  13. ↑ "Šta se krije u dubinama od 100 metara: Povuklo se jezero u Bosni i otkrilo zaboravljenu priču staru 50 godina". Blic (jezik: srpski). Vesti.rs. 31. 10. 2017. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  14. ↑ "Sela pod vodom – nagovještaj onoga što je voda zauvijek progutala". Trebinje Danas. Radio Bileća. 24. 11. 2025. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  15. ↑ "Povlačenje Bilećkog jezera otkrilo nekadašnje naselje (FOTO)". Moja Hercegovina. 3. 10. 2017. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  16. 1 2 3 4 "Arheološko blago na dnu Bilećkog jezera". Herceg Televizija. bileca.rs. 21. 9. 2017. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  17. 1 2 Bojanovski, Ivo (1962). "Arheološki spomenici u dolini Trebišnjice" (PDF). Naše starine. Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti NR BiH / Federalno ministarstvo kulture i sporta. VIII: 11–13. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  18. ↑ Lista peticija – Gradovi/Općine (PDF). Sarajevo: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. 31. 12. 2021. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  19. 1 2 "HE Dubrovnik". Hidroelektrane na Trebišnjici. Arhivirano s originala, 22. 4. 2025. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  20. ↑ "HE Dubrovnik" (jezik: hrvatski). Hrvatska elektroprivreda. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  21. 1 2 "Osnovna koncepcija razvoja". Hidroelektrane na Trebišnjici. Arhivirano s originala, 23. 5. 2025. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  22. ↑ "HE Dabar". Hidroelektrane na Trebišnjici. Pristupljeno 18. 9. 2026. [mrtav link]
  23. ↑ "Zajednički zaštititi Bunu, Bunicu i Bregavu od negativnih posljedica projekta Gornji horizonti". Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  24. ↑ "JP Park prirode Hutovo blato – Realizacija dva međunarodna projekta do kraja 2022". JP Park prirode Hutovo blato d.o.o. Čapljina. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  25. ↑ Dekić, Radoslav; Lolić, Svjetlana; Gnjato, Rajko; Trbić, Goran; Gnjato, Olivera; Ivanć, Aleksandar (2011). "Indicators of the environmental state of the Bilećko Jezero Lake". Archives of Biological Sciences (jezik: engleski). 63 (3): 775–783. doi:10.2298/ABS1103775D. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  26. ↑ Dekić, Radoslav; Ivanc, Aleksandar; Lolić, Svjetlana; Bošković, Jelena; Obradović, Saša; Ćetković, Danijela (juni 2011). "The recent state of distribution of endemic fish species in Eastern Herzegovina". V Međunarodna konferencija "Akvakultura i ribarstvo" – Zbornik predavanja (jezik: engleski): 195–199. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  27. ↑ Smjernice za pripremu planova upravljanja za Natura 2000 područja u Bosni i Hercegovini (PDF). Brisel: Prospect C&S s.a. / Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  28. 1 2 3 Ballian, Dalibor; Dekić, Radoslav (2022). "Poglavlje 3: Stanje prirode" (PDF). Procjena stanja prirode i usluga ekosistema Bosne i Hercegovine. IPBES/Procjena prirode BiH. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  29. ↑ "Stanje prirode u BiH" (PDF). Procjena stanja prirode i upravljanja prirodnim resursima Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu – Prirodno-matematički fakultet/IPBES. juni 2023. Pristupljeno 18. 9. 2026.
  30. 1 2 "Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini" (PDF). Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Ornitološko društvo "Naše ptice". 14 (14). 2018. Pristupljeno 19. 9. 2026.
  31. ↑ Dekić, Radoslav; Lolić, Svjetlana; Gnjato, Rajko; Trbić, Goran; Gnjato, Olivera; Ivanć, Aleksandar (2011). "Indicators of the environmental state of the Bilećko Jezero Lake". Archives of Biological Sciences (jezik: engleski). 63 (3): 775–783. doi:10.2298/ABS1103775D. Pristupljeno 19. 9. 2026.
  32. ↑ "Održana somovijada na Bilećkom jezeru. Nikad veći broj učesnika (FOTO)". Bileća Online (jezik: srpski). 25. 7. 2026. Pristupljeno 19. 9. 2026.
  33. ↑ "Od ribolova do istorijskih priča: Bilećko jezero kao turistički adut". Mondo.ba. 12. 9. 2025. Pristupljeno 19. 9. 2026.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Bilećko_jezero&oldid=3931839"