Olovo (općina)
Olovo | |
|---|---|
Općina i naseljeno mjesto | |
| Općina Olovo | |
 Grb | |
 Općina Olovo u Bosni i Hercegovini | |
  Olovo | |
 Interaktivna karta Olovo | |
| Koordinate: 44°07′44.9″N 18°34′48.1″E / 44.129139°N 18.580028°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Zeničko-dobojski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Đemal Memagić[1] (SDA) |
| Površina | |
| • Općina | 409,45 km2 |
| • Naseljeno mjesto | 10,57 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 10.175 |
| • Općina (gustoća) | 24,85 /km2 |
| • Naseljeno mjesto | 2.465 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 233,21 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 71 340 |
| Pozivni broj | (+387) 32 |
| Veb-sajt | olovo |
Olovo je naseljeno mjesto i sjedište istoimene općine u Bosni i Hercegovini.
Geografija
[uredi | uredi izvor]Olovo je smješteno 40 km sjeveroistočno od Sarajeva, na magistralnoj cesti Sarajevo-Tuzla. U Olovu su još od Srednjeg vijeka poznata nalazišta olovne rude, po čemu je ovaj grad i dobio ime. U blizini Olova, je kanjon rijeke Stupčanice. Ova rijeka se u centru grada, pored samog banjsko-rekreativnog centra "Aquaterm", spaja sa rijekom Biošticom, te zajedno s njom sačinjava Krivaju koja teče dalje prema Zavidovićima. Općina Olovo se prostire na 407,8 km2 i ima oko 11.000 stanovnika.
Geografski položaj
[uredi | uredi izvor]
| Zavidovići Vareš | Banovići, Kladanj | Kladanj |
| Vareš | 
| Han Pijesak |
| Ilijaš | Ilijaš, Sokolac | Sokolac |
Historija
[uredi | uredi izvor]Historija Olova obuhvata razvoj Olova kao rudarskog, trgovačkog, vjerskog i upravnog središta u slivu Krivaje. Historijski razvoj mjesta bio je tijesno povezan s eksploatacijom rude olova i drugih metala, prometnim vezama između srednje i istočne Bosne te ulogom franjevačkog svetišta i kasnijih osmanskih upravnih ustanova.[2][3]
Srednji vijek
[uredi | uredi izvor]U historiografiji se Olovo ubraja među najznačajnija rudarska naselja srednjovjekovne Bosne, odmah iza Srebrenice. Privredna osnova naselja bila je eksploatacija olovne rude, a u izvorima se za olovo s ovoga područja navode i odrednice plumbum dulce i plumbum subtile, što upućuje na njegovu kvalitetu i tržišni značaj.[2]
Pitanje najranijeg razvoja Olova povezano je s naseljima Kamenica i Çeçegl/Ceceglo, koja se u dubrovačkim izvorima pojavljuju u drugoj polovini 14. stoljeća. Novija tumačenja upućuju na to da je jačanje rudarske proizvodnje i trgovine dovelo do postupnog premještanja težišta iz starije Kamenice, koja se obično dovodi u vezu s područjem današnjih Bakića, prema novom naselju Olovu.[2]
Važnu ulogu u tom procesu imao je Žore Bokšić, bosanski protovestijar i jedan od najpoznatijih trgovaca olovom svoga vremena. Kralj Stjepan Dabiša izdao je u martu 1392. ispravu u Ceceni, u dvoru Žore Bokšića, što pokazuje da je olovski kraj već tada imao razvijenu privrednu i dvorsku funkciju. Krajem 14. i početkom 15. stoljeća ime Kamenica postepeno se potiskuje, a u izvorima sve češće preovladavaju oblici Piombo, Biombo, Plumbum i domaći oblik Olovo.[2]
Razvoju mjesta pogodovali su trgovina, karavanski saobraćaj i carina. Olovo je najprije bilo u rukama bosanskih vladara, a poslije smrti Tvrtka I prelazi u sferu vlasti Pavlovića. Olovska carina u izvorima se izričito javlja krajem 14. stoljeća, a prihodi od nje bili su važan dio regionalne ekonomije. Uz naselje je radi zaštite podignuto i utvrđenje Olovac.[2][4]
Olovo je istovremeno bilo i važno franjevačko središte. U vezi s olovskom crkvom i samostanom sačuvan je niz kasnosrednjovjekovnih tragova u dubrovačkim testamentima i drugoj građi, što potvrđuje njihovo mjesto u vjerskom i društvenom životu kraja.[2] Današnja Crkva Majke Božje u Olovu ubraja se u nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.[5]
Osmansko doba
[uredi | uredi izvor]Olovo je palo pod osmansku vlast 1463. godine. Uprkos političkoj promjeni, rudarstvo i carina nisu nestali; naprotiv, olovska carina nastavila je postojati i u osmanskom razdoblju, a rudnik je i dalje davan u zakup, što svjedoči o trajnoj privrednoj važnosti mjesta.[2]
Osmanske vlasti zatekle su Olovo kao već formirano rudarsko i trgovačko središte s izraženim kršćanskim prisustvom i franjevačkom ustanovom. Prema analizi osmanskih deftera, Olovo je u kasnom 15. i tokom 16. stoljeća imalo specifičan demografski razvoj: islamizacija je u samom gradu napredovala sporije nego u okolnim područjima, pa je Olovo dugo zadržalo snažan kršćanski element, što se u literaturi dovodi u vezu s rudarskim karakterom mjesta i prisustvom katoličke crkve i samostana.[6]
U osmanskom periodu Olovo je zadržalo lokalni značaj kao nahijsko središte. U kasnijim stoljećima rudarska djelatnost slabila je u odnosu na srednjovjekovni vrhunac, ali je mjesto ostalo važno po svome svetištu i regionalnoj saobraćajnoj funkciji.[6]
Austro-Ugarska i 20. stoljeće
[uredi | uredi izvor]Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine Olovo je uključeno u novi administrativni i privredni sistem Monarhije. U tom razdoblju i kasnije razvoj olovskog kraja snažno su obilježili iskorištavanje šumskog bogatstva i saobraćajno povezivanje dolinom Krivaje, čime je učvršćena uloga Olova kao lokalnog središta između Sarajeva, Tuzle i istočne Bosne.[7]
Tokom 20. stoljeća urbano jezgro mjesta razvijalo se uz putne pravce i novije privredne tokove, dok je historijsko pamćenje Olova ostalo snažno vezano za rudarstvo, franjevačko svetište i starije lokalitete u okolini, posebno područje Bakića i Olovca.[2][5]
Rat u Bosni i Hercegovini
[uredi | uredi izvor]Uoči rata u Bosni i Hercegovini Olovo je, zbog položaja na pravcu između Sarajeva i Tuzle te veza prema Zenici, imalo izrazit strateški značaj. U političkim pripremama bosanskih Srba za uspostavu paralelnih institucija Olovo se spominje i u presudi MKSJ-a u predmetu Momčilo Krajišnik, kao jedna od općina u kojima su srpski predstavnici bili u manjini i gdje je preporučivano formiranje zasebnih srpskih skupština.[8]
Najžešća ratna dešavanja na području Olova zbila su se krajem 1993. i početkom 1994. godine. Prema studiji Balkan Battlegrounds, Vojska Republike Srpske je u okviru strateške ofanzive poznate kao Drina 93 pokušala zauzeti Olovo i presjeći komunikacije između Tuzle, Sarajeva i srednje Bosne. Napadi, koji su uključivali snage iz više korpusa VRS-a, započeli su u novembru 1993. i obnovljeni su u januaru 1994, ali cilj zauzimanja grada nije ostvaren zbog otpora Armije Republike Bosne i Hercegovine i angažmana njenih rezervi iz više korpusa.[9]
MKSJ je u predmetu Radislav Krstić zabilježio i širi ratni kontekst istočne Bosne, u kojem se Olovo pojavljuje kao jedna od općina zahvaćenih prisilnim kretanjima stanovništva i ratnim operacijama u zoni između Podrinja i središnje Bosne.[10]
Historijsko naslijeđe
[uredi | uredi izvor]Historijsko naslijeđe Olova čine ostaci srednjovjekovne rudarske i gradske strukture, tradicija franjevačkog svetišta te brojni spomenici na području općine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine među nacionalnim spomenicima u Olovu navodi, između ostalog, Crkvu Majke Božje sa pokretnom imovinom, više nekropola sa stećcima te druge lokalitete koji svjedoče o dugom kontinuitetu naseljenosti i kulturnog života olovskog kraja.[5]
Kultura
[uredi | uredi izvor]
Nacionalni spomenici
[uredi | uredi izvor]Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Nacionalni sastav stanovništva - općina Olovo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – općina Olovo | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[11] | 1991.[12] | 1981.[13] | 1971.[14] | 1961.[15] | |||
| Osoba | 10 175 (100,0%) | 16 956 (100,0%) | 16 341 (100,0%) | 15 203 (100,0%) | 11 333 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 9 701 (95,34%) | 12 699 (74,89%)1 | 11 593 (70,94%)1 | 10 546 (69,37%)1 | 5 903 (52,09%)1 | ||
| Hrvati | 230 (2,260%) | 642 (3,786%) | 802 (4,908%) | 930 (6,117%) | 314 (2,771%) | ||
| Srbi | 77 (0,757%) | 3 193 (18,83%) | 3 349 (20,49%) | 3 601 (23,69%) | 3 635 (32,07%) | ||
| Bosanci | 74 (0,727%) | – | – | – | – | ||
| Muslimani | 40 (0,393%) | – | – | – | – | ||
| Nisu se izjasnili | 20 (0,197%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 15 (0,147%) | 137 (0,808%) | 58 (0,355%) | 40 (0,263%) | 9 (0,079%) | ||
| Nepoznato | 8 (0,079%) | – | – | – | – | ||
| Bosanci i Hercegovci | 6 (0,059%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 2 (0,020%) | 285 (1,681%) | 508 (3,109%) | 46 (0,303%) | 1 402 (12,37%) | ||
| Albanci | 2 (0,020%) | – | 3 (0,018%) | 6 (0,039%) | 5 (0,044%) | ||
| Crnogorci | – | – | 19 (0,116%) | 26 (0,171%) | 36 (0,318%) | ||
| Slovenci | – | – | 4 (0,024%) | 5 (0,033%) | 17 (0,150%) | ||
| Mađari | – | – | 3 (0,018%) | 3 (0,020%) | 8 (0,071%) | ||
| Makedonci | – | – | 2 (0,012%) | – | 1 (0,009%) | ||
| Romi | – | – | – | – | 3 (0,026%) | ||
Nacionalni sastav stanovništva - naseljeno mjesto Olovo
[uredi | uredi izvor]| Sastav stanovništva – naseljeno mjesto Olovo | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[11] | 1991.[12] | 1981.[13] | 1971.[14] | 1961.[15] | |||
| Osoba | 2 465 (100,0%) | 3 311 (100,0%) | 2 602 (100,0%) | 2 055 (100,0%) | 1 366 (100,0%) | ||
| Bošnjaci | 2 333 (94,65%) | 2 143 (64,72%)1 | 1 529 (58,76%)1 | 1 359 (66,13%)1 | 529 (38,73%)1 | ||
| Bosanci | 42 (1,704%) | – | – | – | – | ||
| Hrvati | 24 (0,974%) | 94 (2,839%) | 114 (4,381%) | 161 (7,835%) | 211 (15,45%) | ||
| Muslimani | 18 (0,730%) | – | – | – | – | ||
| Srbi | 17 (0,690%) | 820 (24,77%) | 614 (23,60%) | 476 (23,16%) | 422 (30,89%) | ||
| Nisu se izjasnili | 14 (0,568%) | – | – | – | – | ||
| Ostali | 7 (0,284%) | 52 (1,571%) | 15 (0,576%) | 5 (0,243%) | 2 (0,146%) | ||
| Bosanci i Hercegovci | 5 (0,203%) | – | – | – | – | ||
| Jugoslaveni | 2 (0,081%) | 202 (6,101%) | 306 (11,76%) | 24 (1,168%) | 150 (10,98%) | ||
| Albanci | 2 (0,081%) | – | 3 (0,115%) | 6 (0,292%) | 3 (0,220%) | ||
| Nepoznato | 1 (0,041%) | – | – | – | – | ||
| Crnogorci | – | – | 15 (0,576%) | 17 (0,827%) | 29 (2,123%) | ||
| Slovenci | – | – | 3 (0,115%) | 4 (0,195%) | 14 (1,025%) | ||
| Mađari | – | – | 2 (0,077%) | 3 (0,146%) | 6 (0,439%) | ||
| Makedonci | – | – | 1 (0,038%) | – | – | ||
Sport
[uredi | uredi izvor]- Košarkaški klub " STUPČANICA " Olovo
- Nogometni klub " STUPČANICA " Olovo
- Sportski streljački klub Olovo
Poznate ličnosti
[uredi | uredi izvor]- Hasan Muratović, bosanskohercegovački poduzetnik i političar;
- Daniel Ozmo, umjetnik;
- Edin Višća, nogometaš.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma I/1, Beograd-S. Karlovci 1929, 171.
- Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo 1978, 38, 61-62, 286, 297.
- D. Kovačević-Kojić, Franjevci u gradskim naseljima sredenjovjekovne Bosne, Radovi HDZU 3, Sarajevo 1995, 33-44.
- Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo 1982, 133, 183.
- Ruža Ćuk, Dubrovčani – zakupci carine u Olovu, "Zemlja Pavlovića. Srednji vijek i period turske vladavine", Banja Luka - Srpsko Sarajevo 2003, 247-258.
- Svjetlost Evrope u BiH, Sarajevo 2004, 30.
- Tristota obljetnica stradanja samostana i crkve u olovu (1704-2004), Sarajevo 2008.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ↑ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Olovo". izbori.ba. Pristupljeno 22. 11. 2016.
- 1 2 3 4 5 6 7 8 Kurtović, Esad (2017). "Iz historije Olova u srednjem vijeku". Academia.edu. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "HYDROGEOLOGICAL AND HYDROLOGICAL CHARACTERISTICS OF THE METALLIFEROUS REGION NORTH OF OLOVO". ResearchGate. 2016. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "Redni broj Broj akta Datum podnošenja peticije Predmet" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- 1 2 3 "Nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine – lista". Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- 1 2 Kupusović, Amina (1991). "Širenje islama u vilajetu Pavli". Prilozi za orijentalnu filologiju. Orijentalni institut u Sarajevu. 41 (41): 113–153. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "RIJEKA KRIVAJA KROZ PROŠLOST" (PDF). Univerzitet u Sarajevu – Institut za istoriju. 2016. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ "Prosecutor v. Momčilo Krajišnik, Judgement" (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (jezik: engleski). 27. 9. 2006. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- ↑ Balkan Battlegrounds: A Military History of the Yugoslav Conflict, 1990–1995. Volume I. Washington, DC: Central Intelligence Agency, Office of Russian and European Analysis. 2002. str. 228, 252, 456.
- ↑ "Prosecutor v. Radislav Krstić, Judgement" (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (jezik: engleski). 2. 8. 2001. Pristupljeno 17. 3. 2026.
- 1 2 "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 80/1)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 21. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 12. 2015.
- 1 2 "Nacionalni sastav stanovništva FNR Jugoslavije 1961" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 15. 4. 2016.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
.svg){kind=small}
| Općine |  | |
|---|---|---|
| Gradovi | ||
| Naseljena mjesta |
|  |
|---|---|---|
