Idi na sadržaj

Robert Sternberg

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Robert Jeffrey Sternberg
Image
Rođenje (1949-12-08) 8. decembar 1949 (76 godina)
Newark, New Jersey, SAD
PrebivališteSAD
DržavljanstvoAmeričko
PoljePsihologija (Kognitivna psihologija)
Institucija
Alma mater
Akademski mentorGordon Bower
Poznat(a) po
Istaknute nagrade
Bio je predsjednik Američkog psihološkog udruženja (APA) 2003.

Robert Jeffrey Sternberg (rođen 8. decembra 1949) američki je psiholog i psihometričar.[1] Profesor je razvojne psihologije na Univerzitetu Cornell,[2] a djeluje i kao istaknuti saradnik Centra za psihometriju pri Univerzitetu u Cambridgeu.

Najpoznatiji je po razvoju triarhičke teorije inteligencije i po teorijskim doprinosima u oblastima kreativnosti, mudrosti, stilova mišljenja, ljubavi, mržnje i liderstva. Prema istraživanju objavljenom 2002. u časopisu Review of General Psychology, Sternberg je svrstan na 60. mjesto među najcitiranijim psiholozima 20. stoljeća.[3]

Rani život

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg rođen je 8. decembra 1949. u New Jersey, u jevrejskoj porodici. U autobiografskim zapisima naveo je da je u djetinjstvu imao izraženu ispitnu anksioznost, što je negativno utjecalo na njegove rezultate na testovima i dovelo do uvjerenja da testovi ne odražavaju uvijek stvarni nivo znanja i intelektualnih sposobnosti pojedinca. Kasnije je ponovo pristupio testiranju u okruženju u kojem se osjećao opuštenije, što je rezultiralo znatno boljim postignućem. To iskustvo utjecalo je na njegovo kasnije naučno interesovanje za mjerenje inteligencije, te je razvio Sternbergov test mentalnih sposobnosti (STOMA), svoj prvi test inteligencije.[4]

Akademska karijera

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg studirao je na Univerzitetu Yale, gdje je stekao diplomu prvog ciklusa studija iz psihologije s najvišim počastima (latinski: summa cum laude) i bio primljen u Phi Beta Kappa. Studiranje mu je omogućeno zahvaljujući Nacionalnoj stipendiji za zaslužne studente i finansijskoj pomoći, budući da nijedan od njegovih roditelja nije završio srednju školu.[5]

Doktorski studij završio je na Univerzitetu Stanford, gdje je 1975. stekao doktorat.

Iste godine vratio se na Univerzitet Yale kao docent psihologije. Na ovom univerzitetu proveo je gotovo tri decenije, tokom kojih je napredovao do zvanja IBM profesora psihologije i obrazovanja, te osnovao i vodio Centar za psihologiju sposobnosti, kompetencija i ekspertize.[2]

Godine 2005. Robert J. Sternberg napustio je Univerzitet Yale i preuzeo dužnost dekana Koledža umjetnosti i nauka na Univerzitetu Tufts.[5] Tokom rada na Tuftsu bio je kandidat za više visokih akademskih funkcija na drugim univerzitetima, uključujući Univerzitet u Coloradu i Univerzitet u Iowi.[6]

Godine 2010. imenovan je za prorektora na Državnom univerzitetu Oklahoma, a tu funkciju obavljao je tri godine. Početkom 2013. izabran je za predsjednika Univerziteta u Wyomingu,[7][8] ali je krajem iste godine podnio ostavku.

Nakon odlaska sa Univerziteta u Wyomingu, pridružio se nastavnom osoblju Odsjeka za ljudski razvoj na Univerzitetu Cornell, gdje je nastavio svoj akademski i istraživački rad.[2]

Predsjedništvo na Univerzitetu u Wyomingu

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg stupio je na dužnost 24. predsjednika Univerziteta u Wyomingu u julu 2013. Tokom svog kratkog mandata zagovarao je razvoj etičkog liderstva među studentima, nastavnicima i zaposlenicima univerziteta, te predlagao reformu prijemnog procesa predlažući model upisa koji bi, pored standardizovanih testova poput ACT-a (Američko koledž testiranje), u većoj mjeri vrednovao i liderskih sposobnosti kandidata.[9][10]

Njegov mandat obilježile su značajne kadrovske promjene u upravi univerziteta. U prvim mjesecima mandata više visokih univerzitetskih zvaničnika, uključujući prorektora i nekoliko dekana, napustilo je funkcije, a dio tih odlazaka u javnosti je dovođen u vezu s neslaganjima oko načina upravljanja i institucionalnih reformi koje je Sternberg zagovarao.[11][12]

Tokom posljednjih mjeseci mandata Robert J. Sternberg na čelu Univerziteta u Wyomingu, unutrašnje tenzije u upravi univerziteta dodatno su se pojačale. Odlazak dekana Pravnog fakulteta, Stephena Eastona, bio je praćen javnim kritikama na račun Sternbergovog načina upravljanja i odnosa prema zaposlenima i akademskim jedinicama.[13]

Pojedini članovi univerzitetske zajednice, uključujući administrativne zvaničnike i profesore, izražavali su zabrinutost zbog organizacijske klime, navodeći probleme u komunikaciji, upravljanju ljudskim resursima i provođenju institucionalnih promjena.[14] Zbog niza ostavki i smjena u rukovodstvu, pojedini mediji i članovi akademske zajednice opisivali su stanje na univerzitetu kao period institucionalne nestabilnosti.[15]

Dana 14. novembra 2013, nakon 137 dana na funkciji, Robert J. Sternberg podnio je ostavku na mjesto predsjednika Univerziteta u Wyomingu. Njegov kratki mandat bio je predmet značajne pažnje javnosti i medija, dijelom zbog kadrovskih promjena u upravi univerziteta, ali i zbog finansijskih troškova povezanih s administrativnim reorganizacijama, procesima zapošljavanja i raskidom ugovora.[16]

Počasni doktorati i profesure

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg je nosilac trinaest počasnih doktorata koje su mu dodijelili univerziteti u Sjedinjenim Američkim Državama i inostranstvu. Među njima su Madridski univerzitet Complutense, Univerzitet Durham, KU Leuven, Univerzitet Tilburg, Univerzitet Kipra, Univerzitet Pariz V (Descartes) i Sankt Peterburški državni univerzitet i Državni univerzitet u Sankt-Peterburgu.[17]

Izdavačka etika

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg je 2015. postao urednik časopisa Perspectives on Psychological Science. Tokom uredničkog mandata, između 2016. i 2018, u istom časopisu objavio je osam komentara bez standardnog postupka recenziranja.[18] Ovakva praksa izazvala je reakcije dijela akademske zajednice. Grupa istraživača uputila je pismo zabrinutosti koje je podržalo više od stotinu psihologa, pri čemu su istaknute primjedbe na izostanak recenzentskog postupka i visok stepen samocitiranja u objavljenim radovima, koji je iznosio između 42% i 65%.[19] Nakon javnih i stručnih reakcija, Sternberg je u aprilu 2018. podnio ostavku na uredničku poziciju, prije isteka planiranog mandata.[18] U narednom periodu, nekoliko njegovih naučnih radova povučeno je iz objave zbog utvrđenog preklapanja i dupliciranja sadržaja.[18][20]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg dobitnik je brojnih stručnih i naučnih priznanja iz oblasti psihologije. Među njima se izdvajaju Nagrada "James McKeen Cattell" koju dodjeljuje Udruženje za psihološku nauku, nagrada "Sir Francis Galton" Međunarodnog udruženja za empirijsku estetiku, Nagrada "Arthur W. Staats" Američke psihološke fondacije i Društva za opću psihologiju, Nagrada "E. L. Thorndike" za životno djelo u edukacijskoj psihologiji koju dodjeljuje Američko psihološko udruženje, te Grawemeyerova nagrada za psihologiju, koju je dobio 2018.[21][22]

U stručnim pregledima svrstan je među sto najutjecajnijih psihologa 20. vijeka, dok ga je Institut za naučne informacije (ISI) uvrstio među najcitiranije autore u oblastima psihologije i psihijatrije.[3] Također je član više uglednih naučnih institucija, uključujući Nacionalnu akademiju obrazovanja,[23] Američku akademiju umjetnosti i nauka[24] i Američko udruženje za unapređenje nauke.[22]

Sternberg je obavljao funkciju predsjednika Američkog psihološkog udruženja i Istočnog psihološkog udruženja, a također je bio predsjednik Federacije udruženja za bihevioralne i moždane nauke.[22]

Istraživački interesi

[uredi | uredi izvor]

Istraživački rad Robert J. Sternberg usmjeren je na više područja psihologije, naročito na proučavanje viših mentalnih funkcija, uključujući inteligenciju, kreativnost i mudrost, zatim stilove mišljenja, kognitivnu promjenjivost, liderstvo, kao i ljubav, međuljudske odnose i mržnju.

U okviru svojih teorijskih doprinosa razvio je trijarhijsku teoriju inteligencije i trokutnu teoriju ljubavi, koje se ubrajaju među njegove najpoznatije naučne modele. Zajedno sa Todd Lubart formulisao je teoriju ulaganja u kreativnost, prema kojoj kreativni pojedinci prepoznaju i razvijaju ideje koje u početku nisu široko prihvaćene, ali kasnije mogu steći značajnu vrijednost.[25] Također je razvio teoriju kreativnih doprinosa, prema kojoj se kreativnost posmatra kao oblik intelektualnog i društvenog vodstva, jer nove ideje mogu usmjeravati promjene u načinu mišljenja i djelovanja.

U oblasti visokog obrazovanja predvodio je eksperimentalni model prijema studenata na Univerzitet Tufts, osmišljen za procjenu kreativnosti, praktičnih sposobnosti i mudrosti kandidata, čime je nastojao proširiti kriterije izvan standardizovanih testova.[26] Sličan pristup primjenjivao je i tokom obavljanja funkcije prorektora na Državnom univerzitetu Oklahoma.

Robert J. Sternberg kritički se odnosio prema tradicionalnim testovima inteligencije, smatrajući da oni predstavljaju samo djelimičnu operacionalizaciju koncepta inteligencije, te da ne mogu u potpunosti obuhvatiti složenost ljudskih intelektualnih sposobnosti. Prema njegovom stanovištu, inteligencija uključuje mnogo širi spektar sposobnosti od onih koje standardizovani testovi obično mjere, uključujući kreativne i praktične aspekte mišljenja.

Godine 1995. bio je član radne grupe Američkog psihološkog udruženja koja je izradila konsenzusni izvještaj o stanju istraživanja inteligencije pod naslovom Intelligence: Knowns and Unknowns.[27] Ovaj dokument nastao je kao odgovor na javne i naučne rasprave koje su uslijedile nakon objavljivanja knjige The Bell Curve, a imao je za cilj sistematizovati tadašnja naučna saznanja o prirodi, mjerenju i društvenim implikacijama inteligencije.

Trijarhična teorija inteligencije

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg razvio je trijarhičnu teoriju inteligencije kao alternativu tradicionalnim pristupima mjerenju inteligencije, koji su prvenstveno usmjereni na kognitivne sposobnosti poput rječnika, razumijevanja, pamćenja i rješavanja problema, najčešće procjenjivanih standardizovanim testovima inteligencije. Sternberg je smatrao da je takav pristup suviše ograničen, jer obuhvata samo jedan segment ljudske inteligencije — uglavnom onaj koji dolazi do izražaja u akademskom okruženju i formalnom obrazovanju. Prema njegovom shvatanju, uspješno funkcionisanje u svakodnevnom životu zahtijeva širi spektar sposobnosti koje standardni testovi često ne registruju. Posebno je ukazivao na to da pojedinci koji postižu slabije rezultate na testovima inteligencije mogu posjedovati izražene kreativne sposobnosti ili praktičnu inteligenciju, odnosno sposobnost prilagođavanja okolini i njenog oblikovanja u skladu s vlastitim ciljevima. U tom kontekstu, smatrao je da se i fenomen nadaraneosti treba posmatrati kroz širi okvir koji uključuje analitičku, kreativnu i praktičnu dimenziju inteligencije.[28][29]

Trijarhični model

[uredi | uredi izvor]

Prema Robert J. Sternberg, inteligencija se sastoji od tri međusobno povezane dimenzije: analitičke, kreativne i praktične inteligencije, koje zajedno čine osnovu njegove trijarhične teorije inteligencije.[28]

Analitička inteligencija odnosi se na sposobnost rješavanja problema, analiziranja informacija i izvršavanja akademskih zadataka, posebno onih koji zahtijevaju logičko zaključivanje i pronalaženje tačnog odgovora. Ova dimenzija najčešće se procjenjuje tradicionalnim testovima inteligencije.

Kreativna inteligencija (ili sintetička inteligencija) podrazumijeva sposobnost suočavanja s novim i neuobičajenim situacijama, oslanjajući se na postojeće znanje i vještine. Osobe s razvijenom kreativnom inteligencijom često pronalaze originalna rješenja i sagledavaju probleme iz drugačijih perspektiva.

Praktična inteligencija odnosi se na sposobnost prilagođavanja svakodnevnim životnim okolnostima, korištenjem iskustva i stečenih znanja za djelotvorno djelovanje u konkretnim situacijama. Ova vrsta inteligencije uključuje razumijevanje društvenog i životnog konteksta i sposobnost oblikovanja okoline u skladu s vlastitim potrebama i ciljevima. Sternberg je posebno naglašavao ulogu iskustva u razvoju inteligencije. U tom kontekstu razlikovao je relativnu novost, odnosno sposobnost primjene postojećih znanja na nove probleme, i relativnu poznatost, koja omogućava automatizaciju određenih procesa i oslobađanje kognitivnih resursa za suočavanje s novim izazovima.[30]

Kako bi operacionalizovao svoju teoriju, Sternberg je razvio Sternbergov test trijarhičnih sposobnosti, instrument namijenjen procjeni analitičkih, kreativnih i praktičnih sposobnosti. Za razliku od tradicionalnih testova inteligencije, ovaj test uključuje i procjenu sposobnosti razumijevanja nepoznatih pojmova u kontekstu, automatizacije mentalnih procesa i praktičnog rješavanja problema, čime pruža širi uvid u intelektualne sposobnosti pojedinca.[31]

Praktična primjena

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg nastojao je primijeniti svoju teoriju inteligencije i u obrazovnoj praksi. Tokom mandata dekana Fakulteta umjetnosti i nauka na Univerzitetu Tufts uveo je eksperimentalne kriterije u prijemni proces za dodiplomske studije, s ciljem procjene kreativnosti, praktičnih sposobnosti i drugih neakademskih karakteristika kandidata. Ovaj pristup predstavljao je odstupanje od tradicionalnih modela upisa koji se uglavnom zasnivaju na standardizovanim testovima i školskom uspjehu. Sternberg je smatrao da takvi kriteriji ne mogu u potpunosti obuhvatiti širi spektar ljudskih sposobnosti, posebno kreativne i praktične dimenzije inteligencije. Iako je ovaj model selekcije privukao značajnu pažnju kao inovativan pokušaj proširenja kriterija za upis na univerzitet, Univerzitet Tufts je i dalje zadržao tradicionalne pokazatelje, uključujući rezultate standardizovanih testova poput SAT-a, kao dio ukupne evaluacije kandidata.[32]

Teorija kognitivnih stilova

[uredi | uredi izvor]

Robert J. Sternberg je 1988. razvio teoriju kognitivnih stilova, poznatu i kao teorija mentalnog samoupravljanja, kojom je nastojao objasniti različite načine na koje pojedinci organizuju mišljenje i koriste svoje intelektualne sposobnosti.[33][34]

Sternberg je polazio od pretpostavke da sistemi vlasti u društvu predstavljaju metaforu za načine na koje ljudi upravljaju vlastitim mentalnim procesima. U tom okviru, kognitivni stilovi ne predstavljaju intelektualne sposobnosti same po sebi, već preferirane načine njihove upotrebe. Prema njegovom shvatanju, usklađenost između sposobnosti i preferiranog načina mišljenja može značajno unaprijediti uspješnost pojedinca.

U okviru ove teorije, Sternberg razlikuje više dimenzija mentalnog samoupravljanja.

Prema funkcijama mišljenja, razlikuju se:

  • zakonodavni stil, koji karakteriše sklonost stvaranju novih ideja, pravila i načina rada;
  • izvršni stil, koji podrazumijeva rad unutar unaprijed definisanih pravila i struktura;
  • sudski stil, usmjeren na procjenjivanje, analiziranje i kritičko vrednovanje postojećih pravila i procedura.

Prema oblicima organizacije mišljenja, razlikuju se:

  • hijerarhijski stil, u kojem osoba istovremeno slijedi više ciljeva, određujući njihove prioritete;
  • monarhijski stil, usmjeren na jedan cilj ili zadatak do njegovog završetka;
  • oligarhijski stil, koji uključuje više ciljeva, ali s poteškoćama u njihovom rangiranju;
  • anarhični stil, obilježen fleksibilnim i nekonvencionalnim pristupom rješavanju problema.

Prema nivou obrade informacija, Sternberg razlikuje:

  • lokalni stil, usmjeren na konkretne i specifične detalje;
  • globalni stil, usmjeren na širu sliku i apstraktne odnose.

Prema usmjerenosti aktivnosti, razlikuju se:

  • unutrašnji stil, koji podrazumijeva samostalan rad i introspektivni pristup;
  • vanjski stil, koji preferira saradnju i interakciju s drugima.

Prema odnosu prema promjenama, razlikuju se:

  • liberalni stil, koji pokazuje otvorenost prema novinama, promjenama i eksperimentisanju;
  • konzervativni stil, koji preferira stabilnost, predvidivost i postojeće obrasce djelovanja.

Sternberg je smatrao da pojedinci ne posjeduju samo jedan stil mišljenja, već specifične kombinacije različitih stilova koje se mogu mijenjati zavisno od životnih okolnosti, profesionalnih zahtjeva i razvojne faze pojedinca. Ova teorija imala je značajan utjecaj na edukacijsku psihologiju i istraživanja individualnih razlika u učenju i rješavanju problema.

Bibliografija (izbor)

[uredi | uredi izvor]

O ljudskoj inteligenciji

[uredi | uredi izvor]
  • Intelligence, information processing and analogical reasoning: The componential analysis of human abilities (1977)[35]
  • Beyond IQ: A Triarchic Theory of Human Intelligence (1985)[28]
  • What is intelligence? Contemporary viewpoints on its nature and definition (1986)[36]
  • Metaphors of mind: Conceptions of the nature of intelligence (1990)[37]
  • Encyclopedia of Human Intelligence (1990)[38]
  • Intelligence: Knowns and unknowns (1996) [27]
  • Successful intelligence: How practical and creative intelligence determine success in life (1996)[39]
  • Intelligence, Heredity and Environment (1997)[40]
  • The theory of successful intelligence (1999)[41]
  • Practical intelligence in everyday life (2000)[30]
  • The Cambridge Handbook of Intelligence (2000)[29]
  • The General Factor of Intelligence: How General Is It? (2002)[42]
  • Teaching for Successful Intelligence: Principles, Procedures, and Practices (2003)[43]
  • The Psychology of Abilities, Competencies and Expertise (2003)[44]
  • Why Smart People Can Be So Stupid(2003)[45]
  • Intelligence: A Brief History (2004)[46]
  • Wisdom, Intelligence and Creativity Synthesized (2003)[47]
  • International Handbook of Intelligence (2004)[48]
  • Applied Intelligence (2008)[49]
  • The Essential Sternberg: Essays on Intelligence, Psychology and Education (2008)[50]
  • Innovations in Educational Psychology: Perspectives on Learning, Teaching and Human Development (2010)[51]
  • The Triarchic Theory of Successful Intelligence (2012)[52]
  • Adaptive Intelligence: Surviving and Thriving in the Times of Uncertainty (2021)[53]

O kreativnosti i intelektualnoj nadarenosti

[uredi | uredi izvor]
  • Defying the crowd: Cultivating creativity in a culture of conformity (1995)[25]
  • How to develop student creativity (1996)[54]
  • International Handbook of Giftedness and Talent (2000)[55]
  • Confronting Dogmatism in Gifted Education (2003)[56]
  • Conceptions of Giftedness (2005)[57]
  • Explorations in Giftedness (2010)[58]

O liderstvu

[uredi | uredi izvor]
  • The person versus the situation in leadership (2002)[59]

O kognitivnim stilovima

[uredi | uredi izvor]
  • Thinking Styles (1997)[33]
  • Are cognitive styles still in style? (1997)[60]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ↑ "Sternberg, Robert J(effrey) 1949-". Encyclopedia.com (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2026.
  2. 1 2 3 Segelken, H. Roger (17. 1. 2014). "Robert Sternberg joins Human Ecology faculty Feb. 1". Cornell Chronicle (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2026.
  3. 1 2 Haggbloom, Steven J.; Warnick, Renee; Warnick, Jason E.; Jones, Vinessa K.; Yarbrough, Gary L.; Russell, Tenea M.; Borecky, Chris M.; McGahhey, Reagan; Powell, John L. III; Beaumont, Shane N.; Tobin, Renée M. (2002). "The 100 most eminent psychologists of the 20th century". Review of General Psychology (jezik: engleski). 6 (2): 139–152. doi:10.1037/1089-2680.6.2.139. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  4. ↑ Sternberg, Robert J. (2011). "From Intelligence to Leadership: A Brief Intellectual Autobiography". Gifted Child Quarterly (jezik: engleski). 55 (4): 309–312. doi:10.1177/0016986211421872. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  5. 1 2 "UW Names 24th President: Current Oklahoma State Provost Robert Sternberg Will Assume UW Post July 1". University of Wyoming News (jezik: engleski). University of Wyoming. 2013. Arhivirano s originala 31. 5. 2023. Pristupljeno 9. 5. 2026.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  6. ↑ Anas, Brittany (2010). "CU chooses Tufts dean as sole candidate for provost post". Daily Camera (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2026.
  7. ↑ "Robert J. Sternberg is University of Wyoming's next president". Monitor on Psychology (jezik: engleski). American Psychological Association. maj 2013. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  8. ↑ "Okla. St. provost selected new U of Wyo. president". Gillette News Record (jezik: engleski). 2013. Arhivirano s originala, 3. 11. 2025. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  9. ↑ Trujillo, Trevor T. (2013). "UW Has a New President". KOWB 1290 (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2026.
  10. ↑ Nickerson, Gregory (2013). "Amid leadership changes, Sternberg wants University of Wyoming to be No. 1". WyoFile (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2026.
  11. ↑ Nickerson, Gregory (2013). "Robert Sternberg resigns as University of Wyoming president". WyoFile (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 11. 1. 2014. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  12. ↑ Nickerson, Gregory (5. 11. 2013). "Students and faculty question spate of resignations at University of Wyoming". WyoFile (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2026.
  13. ↑ "Chaos At The Law School Leads To Ouster Of University President". Above the Law (jezik: engleski). 2013. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  14. ↑ "How is a new president supposed to clean house?". Inside Higher Ed (jezik: engleski). 18. 11. 2013. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  15. ↑ Hancock, Laura (2013). "Chaos in the college: University of Wyoming law school meeting with president gets testy". Casper Star-Tribune (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 6. 3. 2023. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  16. ↑ Bolman, Lee. "Robert Sternberg at the University of Wyoming" (PDF). LeeBolman.com (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 5. 2026.
  17. ↑ Sternberg, Robert J. (2025). "Vita of Robert J. Sternberg" (PDF) (jezik: engleski). Cornell University. Pristupljeno 10. 5. 2026.
  18. 1 2 3 Flaherty, Colleen (2018). "Revolt Over an Editor". Inside Higher Ed (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2026.
  19. ↑ Alloysius, Anvari; Lakens, Daniel; Bakker, Marjan (30. 4. 2018). "Letter to APS on PoPS". PsyArXiv (jezik: engleski). doi:10.31234/osf.io/w2exa. Pristupljeno 10. 5. 2026.
  20. ↑ "The policy of Creativity Research Journal is to consider only original material. Prominent Cornell professor has another paper retracted for duplication". Retraction Watch (jezik: engleski). 12. 12. 2013. Pristupljeno 10. 5. 2026.
  21. ↑ "Robert Sternberg". Cornell University College of Human Ecology (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2026.
  22. 1 2 3 "Robert Sternberg". Cornell University Department of Psychology (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2026.
  23. ↑ "Robert Sternberg". National Academy of Education (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2026.
  24. ↑ "Robert Jeffrey Sternberg". American Academy of Arts and Sciences (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2026.
  25. 1 2 Sternberg, Robert J.; Lubart, Todd I. (1995). Defying the crowd: Cultivating creativity in a culture of conformity (jezik: engleski). New York: Free Press. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  26. ↑ Jaschik, Scott (6. 7. 2006). "A 'Rainbow' Approach to Admissions". Inside Higher Ed (jezik: engleski). Pristupljeno 10. 5. 2026.
  27. 1 2 Neisser, Ulrich; Boodoo, Gwyneth; Bouchard, Thomas J., Jr.; Boykin, A. Wade; Brody, Nathan; Ceci, Stephen J.; Halpern, Diane F.; Loehlin, John C.; Perloff, Robert; Sternberg, Robert J.; Urbina, Susana (1996). "Intelligence: Knowns and unknowns" (PDF). American Psychologist (jezik: engleski). 51 (2): 77–101. doi:10.1037/0003-066x.51.2.77. Arhivirano s originala (PDF), 16. 10. 2012. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  28. 1 2 3 Sternberg, Robert J. (1985). Beyond IQ: A Triarchic Theory of Human Intelligence (PDF) (jezik: engleski). Cambridge University Press. ISBN 9780521278911. Pristupljeno 9. 5. 2026.[mrtav link]
  29. 1 2 Sternberg, Robert J.; Kaufman, Scott Barry, ured. (2011). The Cambridge Handbook of Intelligence (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-51806-2. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  30. 1 2 Sternberg, Robert J.; Forsythe, George B.; Hedlund, Jennifer; Horvath, Joseph A.; Wagner, Richard K.; Williams, Wendy M.; Snook, Scott A.; Grigorenko, Elena L. (2000). Practical intelligence in everyday life (jezik: engleski). New York: Cambridge University Press. ISBN 9780521659581. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  31. ↑ Colangelo, Nicholas; Davis, Gary A., ured. (1991). Handbook of Gifted Education (jezik: engleski). Boston: Allyn and Bacon. ISBN 9780205126521.
  32. ↑ Sternberg, Robert J. (2010). College Admissions for the 21st Century (jezik: engleski). Harvard University Press. doi:10.2307/j.ctvjghv0g. ISBN 9780674058217.
  33. 1 2 Sternberg, Robert J. (1997). Thinking Styles (jezik: engleski). Cambridge; New York: Cambridge University Press. ISBN 9780521553162.
  34. ↑ Grigorenko, Elena L.; Sternberg, Robert J. (1997). "Styles of Thinking, Abilities, and Academic Performance". Exceptional Children (jezik: engleski). 63 (3): 295–312. doi:10.1177/001440299706300301.
  35. ↑ Sternberg, Robert J. (1977). Intelligence, information processing and analogical reasoning: The componential analysis of human abilities (jezik: engleski). Hillsdale, N.J.: Erlbaum. ISBN 9780470991374. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  36. ↑ Sternberg, Robert J.; Detterman, Douglas K., ured. (1986). What is intelligence? Contemporary viewpoints on its nature and definition (jezik: engleski). Norwood, NJ: Ablex. ISBN 978-0-89391-373-1. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  37. ↑ Sternberg, Robert J. (1990). Metaphors of mind: Conceptions of the nature of intelligence (jezik: engleski). New York: Cambridge University Press. ISBN 9780521386333. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  38. ↑ Sternberg, Robert J., ured. (1994). Encyclopedia of Human Intelligence (jezik: engleski). New York: Macmillan. ISBN 978-0-02-897407-1. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  39. ↑ Sternberg, Robert J. (1996). Successful intelligence: How practical and creative intelligence determine success in life (jezik: engleski). New York: Simon & Schuster. ISBN 978-0-684-81410-0. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  40. ↑ Sternberg, Robert J.; Grigorenko, Elena, ured. (1997). Intelligence, Heredity and Environment (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-46489-5. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  41. ↑ Sternberg, Robert J. (1999). "The theory of successful intelligence". Review of General Psychology (jezik: engleski). 3 (4): 292–316. doi:10.1037/1089-2680.3.4.292. S2CID 147144382. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  42. ↑ Sternberg, Robert J.; Grigorenko, Elena L., ured. (2002). The General Factor of Intelligence: How General Is It? (PDF) (jezik: engleski). Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum. ISBN 978-0-8058-3675-2. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  43. ↑ Sternberg, Robert J.; Grigorenko, Elena L. (2003). "Teaching for Successful Intelligence: Principles, Procedures, and Practices" (PDF). Journal for the Education of the Gifted (jezik: engleski). 27 (2–3): 155–180. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  44. ↑ Sternberg, Robert J.; Grigorenko, Elena L., ured. (2003). The Psychology of Abilities, Competencies, and Expertise (PDF) (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-80988-7. Arhivirano s originala (PDF), 3. 11. 2022. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  45. ↑ Sternberg, Robert J., ured. (2003). Why Smart People Can Be So Stupid (jezik: engleski). New Haven, CT: Yale University Press. ISBN 978-0-300-10170-6. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  46. ↑ Cianciolo, Anna T.; Sternberg, Robert J. (2004). Intelligence: A Brief History (PDF). Blackwell Brief Histories of Psychology (jezik: engleski). Malden, MA: Blackwell. ISBN 978-1-4051-0824-9. Pristupljeno 9. 5. 2026.[mrtav link]
  47. ↑ Sternberg, Robert J. (2003). Wisdom, Intelligence and Creativity Synthesized (jezik: engleski). New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-80238-3. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  48. ↑ Sternberg, Robert J., ured. (2004). International Handbook of Intelligence (PDF) (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-00402-2. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  49. ↑ Sternberg, Robert J.; Kaufman, James C.; Grigorenko, Elena L. (2008). Applied Intelligence (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-71121-0. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  50. ↑ Sternberg, Robert J. (2008). Kaufman, James C.; Grigorenko, Elena L. (ured.). The Essential Sternberg: Essays on Intelligence, Psychology and Education (jezik: engleski). New York: Springer Publishing Company. ISBN 978-0-8261-3837-8. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  51. ↑ Preiss, David D.; Sternberg, Robert J., ured. (2010). Innovations in Educational Psychology: Perspectives on Learning, Teaching and Human Development (jezik: engleski). New York: Springer Publishing. ISBN 978-0-8261-2162-2. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  52. ↑ Flanagan, Dawn P.; Harrison, Patti L., ured. (2012). Contemporary Intellectual Assessment: Theories, tests, and issues (jezik: engleski) (3. izd.). New York: Guilford Press. str. 156–177. ISBN 978-1-60918-995-2. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  53. ↑ Sternberg, Robert J. (2021). Adaptive Intelligence: Surviving and Thriving in the Times of Uncertainty (PDF) (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-1-107-15438-4. Arhivirano s originala (PDF), 3. 5. 2022. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  54. ↑ Sternberg, Robert J.; Williams, Wendy M. (1996). How to develop student creativity (PDF) (jezik: engleski). Alexandria, VA: Association for Supervision and Curriculum Development. ISBN 978-0-87120-265-9. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  55. ↑ Heller, Kurt A.; Mönks, Franz J.; Sternberg, Robert J.; Subotnik, Rena F., ured. (2000). International Handbook of Giftedness and Talent (jezik: engleski) (2. izd.). Amsterdam: Pergamon. ISBN 978-0-08-043796-5. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  56. ↑ Ambrose, Don; Sternberg, Robert J.; Sriraman, Bharath, ured. (2003). Confronting Dogmatism in Gifted Education (PDF) (jezik: engleski). New York: Routledge. ISBN 978-0-415-89446-3. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  57. ↑ Sternberg, Robert J.; Davidson, Janet E., ured. (2005). Conceptions of Giftedness (PDF) (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-54730-7. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  58. ↑ Sternberg, Robert J.; Jarvin, Linda; Grigorenko, Elena L. (2010). Explorations in Giftedness (jezik: engleski). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-74009-8. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  59. ↑ Sternberg, Robert J.; Vroom, Victor H. (2002). "The person versus the situation in leadership". The Leadership Quarterly (jezik: engleski). 13 (3): 301–323. doi:10.1016/s1048-9843(02)00101-7. Pristupljeno 9. 5. 2026.
  60. ↑ Sternberg, Robert J.; Grigorenko, Elena L. (1997). "Are cognitive styles still in style?" (PDF). American Psychologist (jezik: engleski). 52 (7): 700–712. doi:10.1037/0003-066x.52.7.700. Pristupljeno 9. 5. 2026.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Robert_Sternberg&oldid=3936399"