Conegliano
Ovo je glavno značenje pojma Conegliano. Za druga značenja, pogledajte Conegliano (razdvojba).| Conegliano | |
|---|---|
 |
.svg) |
| Regija: | Veneto |
| Pokrajina: | Treviso (TV) |
| Koordinate: | 45°53′N 12°17′E / 45.883°N 12.283°E |
| Visina: | 72 m[1] |
| Površina: | 36,4 km2[1] |
| Stanovništvo: | 34 675[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 31015 |
| Pozivni broj: | 0438 |
| Svetac zaštitnik: | Leonardo od Noblaca |
  Conegliano Conegliano na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | comune.conegliano.tv.it |
Conegliano (venecijanski: Conejan) je grad i općina u pokrajini Treviso (regija Veneto) u sjevernoj Italiji, oko 30 km sjeverno od glavnog grada pokrajine, Trevisa, te ima 35.082 stanovnika (2018.).
Dana 7. srpnja 2019. godine „Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea” upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Naime, krajolik karakteriziraju hrbati brežuljci ciglioni, male parcele vinove loze na uskim travnatim terasama, te šume, mala sela i poljoprivredna zemljišta. Stoljećima je ovaj grbav teren čovjek oblikovao i prilagođavao, te je od 17. st. nastao poseban šahovski krajolik koji se sastoji od redova vinove loze paralelnih i okomitih prema padinama.[3]
Područje Conegliana leži u podnožju brežuljaka prošeka koje prethode pred-alpskim predjelima Belluno, u srednjoj poziciji između venecijanske nizine i Alpa. Nalazi se gotovo na pola puta između Trevisa (u čiju pokrajinu pripada) i Belluna, a oba grada su lako dostupni zahvaljujući autocesti A27. Rijeka Monticano teče kroz Conegliano, gdje ju kanal Refosso povezuje s potokom Ruio.
.jpg)
Osnivanje grada seže do srednjovjekovnih bogatih Mlečana, koji su sagradili svoje ljetnikovce u brdovitom krajoliku. U 12. stoljeću izgrađen je dvorac na sjeveru grada, od kojega su ostale samo ruine poslije Prvog svjetskog rata. Tako je nekadašnja stražarska kula sada gradski muzej, Museo Civico.
Od Bečkog kongresa (1815.) do 1866. godine, grad Conegliano je bio dio austrijske monarhije (Lombardsko-venetsko Kraljevstvo), a od tada pripada talijanskoj pokrajini Veneto.
Svakog lipnja u središtu Conegliana održava se „Dama Castellana”, živahna ženska zabava s nošnjama iz renesanse. U rujnu se igra tzv. „Enodama” u nekoliko tradicionalnih restorana. To je igra dame, ali su figure zamijenjene čašama ispunjenim bijelim i crnim vinom.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 34 675. Djeca i mladi činili su 13,7 %, a starije osobe 28 % stanovništva.[4]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1871. | 7872 | — |
| 1881. | 8209 | +4,3 % |
| 1901. | 10 252 | +24,9 % |
| 1911. | 13 007 | +26,9 % |
| 1921. | 15 072 | +15,9 % |
| 1931. | 17 232 | +14,3 % |
| 1936. | 15 434 | −10,4 % |
| 1951. | 18 353 | +18,9 % |
| 1961. | 22 892 | +24,7 % |
| 1971. | 31 531 | +37,7 % |
| 1981. | 36 142 | +14,6 % |
| 1991. | 35 656 | −1,3 % |
| 2001. | 35 100 | −1,6 % |
| 2011. | 34 428 | −1,9 % |
| 2021. | 34 274 | −0,4 % |
| Izvori: [5][6] | ||
Lua error in Modul:IT at line 122: attempt to call global 'percent' (a nil value).[7]
| Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Italija |
| Godina uvrštenja | 2019. (43. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | v |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1571 |
- Contrada Granda je tradicionalni naziv glavne ulice u povijesnom središtu Conegliana. Vodi od ulice Via XX Settembre preko trga Piazza Cima do ulice Via Beato Marco Ongaro. Osim brojnih palača, ovdje se nalaze i katedrala i Scuola dei Battuti.
- Scuola dei Battuti je umetnuta između palača ul. Contrada. Fasada se ističe s devet oštrih lukova, a freske Pozzoserratoa (1593.) prikazuju biblijske figure i prizore. Na katu se nalazi Sala dei Battuti s freskama Francesca da Milana (1511.) i Pozzoserratoa (kasno 16. stoljeće).
- Trobrodna katedrala (Duomo) stoji odmah iza Scuole. Ulazni portal se nalazi ispod arkada.
- Muzej Giovanni Battista Cima u renesansnoj zgradi, nekadašnjem domu slikara Cima da Conegliana, nalazi se na ulici Via Cima, u blizini katedrale.
- Museo degli Alpini posvećen povijesti talijanskih planinskih postrojbi.
- U brdima oko Conegliana nalaze se Denominazione di origine controllata i garantita (DOCG) zona Colli di Conegliano („Brda Conegliana”). Ovdje se oba crvena i bijela talijanska vina proizvode s različitim razinama slatkoće, od suhih do slatkih passito (prošek) desertnih vina. God. 2019. ova brda su postala UNESCO-ova svjetska baština zbog tradicionalnog uzgoja na malim brežuljcima (ciglioni) i bellussera tehnike osposobljavanja vina iz 19. st. koja je doprinijela estetskim karakteristikama krajolika.[3]
Scuola dei Battuti, iza tornja katedrale
Sala dei Battuti
Cima da Conegliano, Sveti razgovor, freska u katedrali Conegliana
Muzej-kuća Giovannija Battiste Cime
Museo degli Alpini iznad rijeke Monticano
Conegliano je poznat po vinu, uglavnom suhi bijeli prošek (napravljen od glera grožđa) koji dolazi u tri varijante: tranquillo (blago), frizzante (lagano pjenušavo) i spumante (pjenušavo). Tu je i najstarija i najprestižnija talijanska škola vina Scuola Enologica, ali i Istituto Sperimentale per la Viticoltura gdje se uzgaja nekoliko talijanskih sorti, uključujući Albarossa, Vega i Valentino nero. Osim toga, vinogradari Instituta pomogli su u spašavanju mnogih autohtonih talijanskih sorti grožđa od izumiranja, kao što je grožđe Valpolicella Bigolona.[8]
- Alessandro Del Piero, nogometaš
- Cima da Conegliano, slikar
- Lorenzo da Ponte, libretist
- Marco Donadel, talijanski nogometni trener i bivši nogometaš
- Petar Nakić, franjevac i dijecezanski svećenik, hrvatski graditelj orgulja
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Conegliano |
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- 1 2 Two cultural sites added to UNESCO’s World Heritage List 7., srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 28. srpnja 2019.
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ J. Robinson, J. Harding i J. Vouillamoz, Wine Grapes - A complete guide to 1,368 vine varieties, including their origins and flavours, Allen Lane, 2012., str. 24., 107.–108., 1110. i 1115. ISBN 978-1-846-14446-2
