Prijeđi na sadržaj

Noto

Noto
Città di Noto
Image
Općina
Položaj općine u Italiji
Regija:Sicilija
Pokrajina:Sirakuza (SR)
Koordinate:36°53′N 15°05′E / 36.883°N 15.083°E / 36.883; 15.083
Visina:152 m[1]
Površina:555,2 km2[1]
Stanovništvo:24 656[2] (1. siječnja 2026.)
Poštanski broj:96017
Pozivni broj:0931
ISTAT-broj:089013
Svetac zaštitnik:Sveti Konrad
Noto na zemljovidu Italije
Noto
Noto
Noto na zemljovidu Italije
Službena stranica:comune.noto.sr.it

Noto (sicilijanski: Nuotu; latinski: Neetum i Netum) je grad u Italiji, na otoku i administrativnoj regiji Sicilija, središte istoimene općine u pokrajini Sirakuza. Noto se nalazi u podnožju planine Iblea i po njemu je nazvana visoravan Val di Noto.

Barokno središte Nota je, zajedno sa sedam drugih baroknih gradova u dolini Val di Noto koji su obnovljeni nakon potresa 1693. godine, 2002. godine upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi kao primjer "vrhunca i završnog procvata baroka u Europi".

Image
Panorama Nota

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Image
Barokna gradska vijećnica u Notu

Stariji grad, Noto Antica, koji se nalzi 8 km sjeverno na planini Alveria, su osnovali Sikuli (skupina Italika) i pripadao je Magni Graeciji. Prema grčkim mitovima ovdje je pristao Dedal u bijegu, ali i Heraklo nakon obavljenog sedmog zadatka. Tijekom Prvog punskog rata taj grad je 263. pr. Kr. pripao Rimljanima. God. 866. osvajaju je Arapi koji ga čine glavnim gradom jedne od tri oblasti (Vellum) Emirata Sicilije.

Nakon pobune Sicilijanaca protiv Anžuvinaca, Petar III. Aragonski se u Cataniji okrunio za kralja Sicilije 1282. godine. Sicilija postaje dijelom Aragonskog kraljevstva u ranom 15. stoljeću. U 16. i 17. stoljeću u gradu su djelovale brojne važne osobe kao što je Giovanni Aurispa i arhitekt Matteo Carnelivari, te je kralj Ferdinand III. Aragonski gradu dodijelio titulu civitas ingeniosa ("genijalni grad"). Sljedeće stoljeće grad se gradi i širi izvan gradskih granica, no 1693. godine potres je gotovo uništio cijeli grad. Poslije ovih katastrofa grad je obnovio u broknom planu arhitekt Giovanni Battista Landolina. Djela mnogih baroknih arhitekata od lokalnog tufa, koji je pod sunčevim svjetlom boje meda, su mu osigurala naslov "Kamenog vrta".

Gospodarstvo grada se ipak nije nikada potpuno obnovilo i 1817. godine izgubio je naslov središta pokrajine, a 1844. dobio je biskupiju. U svibnju 1860. Giuseppe Garibaldi je Siciliju pripojio Kraljevini Italiji pripojenjem pokrajine Noto.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 24 656. Djeca i mladi činili su 16,2 %, a starije osobe 22,3 % stanovništva.[3]

Popis stanovništva
GodinaBr. stan.±%
1861.12 836    
1871.14 538+13,3 %
1881.15 787+8,6 %
1901.19 327+22,4 %
1911.27 163+40,5 %
1921.28 299+4,2 %
1931.26 175−7,5 %
1936.26 013−0,6 %
1951.27 257+4,8 %
1961.27 109−0,5 %
1971.24 974−7,9 %
1981.23 269−6,8 %
1991.21 704−6,7 %
2001.23 065+6,3 %
2011.23 704+2,8 %
2021.23 905+0,8 %
Izvori: [4][5]

Etničke skupine

[uredi | uredi kôd]

Lua error in Modul:IT at line 122: attempt to call global 'percent' (a nil value).[6]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto
Image Svjetska baštinaUNESCO
Image
DržavaImage Italija
Godina uvrštenja2002. (26. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iv, v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1024
Koordinate36°53′00″N 15°05′00″E / 36.8833°N 15.0833°E / 36.8833; 15.0833
Noto na zemljovidu Italije
Noto
Noto
  • Duždevu palaču (Ducezio Palace), današnju gradsku vijećnicu, izgradio je Vincenzo Sinatra, a oslikao u neoklasicističkom stilu Antonio Mazza.
  • U gradu su izgrađene još dvije znamenite palače, Palača Astuto i Palača Villadorata iz 1733. godine.
  • Katedrala sv. Nikole (San Nicolò di Mira) je dovršena 1776. godine, a 1996. godine su se neki njeni dijelovi iznenada srušili i još uvijek nisu obnovljeni.
  • Samostan Santa Chiara iz 1735. godine dizajnirao je Rosario Gagliardi u ovalnom tlocrtu čiju unutrašnjost dijeli dvanaest stupova. U njoj se nalazi "Gospa s Djetetom" iz 16. stoljeća (Antonello Gagini).
  • Od četrdesetak crkava u Notu najznamenitije su: Crkva sv. Karla Borromea, Crkva sv. Dominika (San Domenico, arhitekt Rosario Gagliardi), San Francesco all'Immacolata, Santissimo Crocifisso, i dr.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
  2. Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
  3. Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
  4. Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
  5. Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
  6. Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Ostali projekti

[uredi | uredi kôd]
Image Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Noto
Image Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Noto