Valdobbiadene
| Valdobbiadene | |
|---|---|
.svg) |
 |
| Regija: | Veneto |
| Pokrajina: | Treviso (TV) |
| Koordinate: | 45°54′N 11°55′E / 45.900°N 11.917°E |
| Visina: | 253 m[1] |
| Površina: | 62,9 km2[1] |
| Stanovništvo: | 9872[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 31049 |
| Pozivni broj: | 0423 |
| ISTAT-broj: | 026087 |
| Svetac zaštitnik: | Grgur I. i Velika Gospa |
  Valdobbiadene Valdobbiadene na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | comune.valdobbiadene.tv.it |
Valdobbiadene (venecijanski: Valdobiàdene) je općina u pokrajini Treviso (regija Veneto) u sjevernoj Italiji, oko 30 km sjeverno od glavnog grada pokrajine, Trevisa, te ima 35.082 stanovnika (2018.).
Dana 7. srpnja 2019. godine „Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea” upisani su na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi. Naime, krajolik karakteriziraju hrbati brežuljci ciglioni, male parcele vinove loze na uskim travnatim terasama, te šume, mala sela i poljoprivredna zemljišta. Stoljećima je ovaj grbav teren čovjek oblikovao i prilagođavao, te je od 17. st. nastao poseban šahovski krajolik koji se sastoji od redova vinove loze paralelnih i okomitih prema padinama.[3]
Područje Valdobbiadenea leži u podnožju brežuljaka prošeka koje prethode pred-alpskim predjelima Belluno, u srednjoj poziciji između venecijanske nizine i Dolomitskih Alpa, što pruža svježu klimu za sorte grožđa glera. Ovo planinsko selo nalazi se na visoravni Ornic iznad doline kojom protječe rijeka Piave. Općini Valdobbiadene pripadaju mjesne zajednice (frazione) sela: Bigolino, Guia, San Giovanni, San Pietro di Barbozza, Santo Stefano, San Vito i najveća, Borgate.
.jpg)
Prvi tragovi nastanjenosti sežu u prapovijesno i rimsko vrijeme, i unatoč rijetkosti tih tragova, gotovo je sigurno da je regija bila posjećena od tog vremena, s obzirom na formiranje obližnjih gradova kao što su: Asola, Feltre i Belluno. Paul Diacre u svojoj Historia Langobardorum („Povijest Langobarda”) spominje ovo mjesto, koje on naziva Duplavilis, rodnim gradom pjesnika Venance Fortunata. Iz ovog toponima (koji se na latinskom jeziku vjerojatno odnosi na dva kraka Piave - Plavis) potiče naziv današnjeg sela Val di Dobiadene, koji je prije označavao cijelu susjednu dolinu. Međutim, prvi pisani dokument u kojem se spominje Valdobbiadene je diploma cara Henrika V. od 7. svibnja 1116. u kojoj on postavlja granice različitih općina u regiji. Od 1391. godine je u posjedu Mletačke Republike.
Na teritoriju Valdobbiadene 1796. godine došlo je do sukoba između austrijske vojske koja je okupirala to područje i francuske vojske koja je prolazila kroz Furlaniju gdje je bio Napoleon. Od Bečkog kongresa (1815.) do 1866. godine, Valdobbiadene je bio dio austrijske monarhije (Lombardsko-venetsko Kraljevstvo).
Od kraja Prvog svjetskog rata, u kojemu je strašno stradao, pripada talijanskoj pokrajini Veneto. Između 1913. i 1931. Valdobbiadene je predstavljao sjeverni kraj tramvaja Montebelluna-Valdobbiadene, koji je u to vrijeme predstavljao važno razvojno sredstvo za ekonomiju (vinarstvo) tog područja.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 9872. Djeca i mladi činili su 14 %, a starije osobe 27,9 % stanovništva.[4]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1871. | 7931 | — |
| 1881. | 8488 | +7,0 % |
| 1901. | 9017 | +6,2 % |
| 1911. | 9976 | +10,6 % |
| 1921. | 9624 | −3,5 % |
| 1931. | 10 443 | +8,5 % |
| 1936. | 10 425 | −0,2 % |
| 1951. | 10 954 | +5,1 % |
| 1961. | 10 739 | −2,0 % |
| 1971. | 11 021 | +2,6 % |
| 1981. | 11 097 | +0,7 % |
| 1991. | 10 748 | −3,1 % |
| 2001. | 10 624 | −1,2 % |
| 2011. | 10 690 | +0,6 % |
| 2021. | 10 002 | −6,4 % |
| Izvori: [5][6] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (8277 – 85,6 %), Maroko (247 – 2,6 %), Sjeverna Makedonija (245 – 2,5 %), Brazil (150 – 1,6 %), Rumunjska (138 – 1,4 %), Kina (127 – 1,3 %), Albanija (104 – 1,1 %), Moldavija (80 – 0,8 %), …[7]
| Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
| Država |  Italija |
| Godina uvrštenja | 2019. (43. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | v |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1571 |
| Koordinate | 45°54′59″N 12°00′51″E / 45.9163°N 12.014165°E |
  Valdobbiadene | |
- U brdima oko Valdobbiadenea nalaze se Denominazione di origine controllata i garantita (DOCG) zona Colli di Valdobbiadene („Brda Valdobbiadenea”). Ovdje se oba crvena i bijela talijanska vina proizvode s različitim razinama slatkoće, od suhih do slatkih passito (prošek) desertnih vina. God. 2019. ova brda su postala UNESCO-ova svjetska baština zbog tradicionalnog uzgoja na malim brežuljcima (ciglioni) i bellussera tehnike osposobljavanja vina iz 19. st. koja je doprinijela estetskim karakteristikama krajolika.[3]
- Katedrala Valdobbiadene (Santa Maria Assunta)
- Župna crkva Guia (pripisano Canovi)
- Venantius Fortunatus (oko 570. – 610.), pjesnik i hagiograf iz Merovinškog razdoblja, biskup Poitiersa
- Giancarlo Zizola (1936. – 2011.), talijanski novinar i publicist
- Antonio Fassina (rođen 1945.), talijanski vozač relija
- Michele Godena (rođen 1967.), talijanski šahist
- Samuele Longo (rođen 1992.), talijanski nogometaš
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Valdobbiadene |
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- 1 2 Two cultural sites added to UNESCO’s World Heritage List 7., srpnja 2019. (engl.) Pristupljeno 29. srpnja 2019.
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
